Armenija se prvi puta spominje u 6. st. pr. Kr., a radi se o jednoj od najstarijih postojećih država. Arheološke iskopine ukazuju na postojanje civilizacije još u 13. st. pr. Kr. a smatra se da je glavni grad, Erevan, osnovan još 782. pr. Kr. Na tlu Armenije pronađeni su i ostaci preko 6 tisućljeća stare prve poznate vinarije.
Ime Armenija vjerojatno je egzonim (vidi prošlu kolumnu), nepoznate etimologije, mogućega značenja divljine ili gustiša, kao referenca na planine sjeverne Asirije. S druge pak strane, poznato nam je drevno ime armenske nacije Hayk’. Prema legendi Hayk, šukun-unuk Noe, u 3. je tisućljeću pr. Kr. pobijedio babilonskoga kralja Bela i osnovao državu pod planinom Ararat, gdje se prema Bibliji bila usidrila Noina arka.
Govoreći o religiji, u starome je vijeku na tlu Armenije prevladavao zoroastrizam, a današnji su Armenci kršćani. Štoviše, Armenija je bila prva država koja je proglasila kršćanstvo za službenu religiju, kao Armensku apostolsku crkvu, čija se katedrala u Ečmijadzinu ponekad navodi kao najstarija na svijetu. (Tu titulu doduše drugi dodjeljuju Katedrali Sv. Dujma u Splitu).
Planina Ararat jedan je od nacionalnih simbola Armenije, ali i simbol armenskoga iredentizma, posebno međunarodno nepriznate države Republike Artsakh koja je nastala odcijepljenjem od Azerbajdžana, na području Gorskoga Karabaha, poznatoga i pod ruskim nazivom Nagorno-Karabah.
Kad smo kod ruskoga, budući da je do 1991. bila dijelom Sovjetskoga Saveza, nije neobično da dobar dio populacije govori tečnim ruskim, ali je etnički Armenija prilično monolitna. Ipak, kao rezultat burne povijesti, gotovo tri puta više Armenaca živi u dijaspori nego u matičnoj državi, gdje ih ima nekih tri milijuna.
Najtragičnija epizoda armenske povijesti svakako je genocid koji je Otomansko Carstvo započelo, a mladoturski nacionalisti nastavili početkom 20. st.. Masovna smaknuća i etničko čišćenje uz prisilna preseljenja (uključujući i marš smrti kroz Sinajsku pustinju) doveli su do smrti više od milijun Armenaca.
Kako bismo spriječili eventualne navijačke sukobe, najbolje da se nađemo za stolom na kojem će se poslužiti armenska dolma, poznata u hrvatskome i kao sarma, pa da navalimo kao u legendarnoj stvari Hladnog piva. Da vidiš veselja.
Nije stoga ni neobično da su se Armenci rasuli po cijelome svijetu. Među poznatima etničkim Armencima tu su skladatelj Aram Hačaturjan, glazbenici Charles Aznavour, Cher i Serj Tankian (System of a Down), zatim tenisač Andre Agassi, umjetnik Arshile Gorky (začetnik abstraktnoga ekspresionizma), književnik William Saroyan i drugi.
Za kraj još nekoliko riječi o Armenskome jeziku. Radi se o indoeuropskome jeziku, bez bližih srodnika, dakle u zasebnoj grani. Najstariji sačuvani tekst je prijevod Biblije iz 5. st. po. Kr. Armenski ima vlastiti alfabet s 38 znakova. Svaki glas ima vlastito slovo: dakle nema dvoslova (kao lj, nj), niti slova s dijakritičkim oznakama (š, č), koje se koriste na drugi način. Armenski naime ima vlastitu interpunkciju pa npr. umjesto upitnika zadnji samoglasnik dobiva dijakritičku oznaku (nešto poput kvačice). Armenski ima kompleksni sustav deklinacija, nema gramatički rod i koristi članove, slično engleskome. Ima između 30 i 60 različitih dijalekata, podijeljenih u dvije glavne skupine – istočno-armensku (standardni jezik u Armeniji) te zapadno-armensku (zasnovan na istambulskome dijalektu). Od riječi koje imaju prepoznatljiv zajednički korijen s hrvatskima, tu su recimo mayr ‘majka/mati’, ačʻkʻ ‘oko’, luys ‘svjetlo, luč’ i berel ‘nositi’, vezano uz hrv. brati.
A kako bismo spriječili eventualne navijačke sukobe, najbolje da se nađemo za stolom na kojem će se poslužiti armenska dolma, poznata u hrvatskome i kao sarma, pa da navalimo kao u legendarnoj stvari Hladnog piva. Da vidiš veselja.
