Slaven Belupo u sezonu nije ušao bajno jer se radilo o momčadi na samom dnu lige, no dolaskom novog trenera Zorana Zekića, čini se da su se stvari promijenila. Slaven Belupo je danas drugi na ljestvici 1. HNL s 14 osvojenih bodova, zaredao je niz od nekoliko pobjeda, a u nedjelju na splitskom Poljudu dočekuje Hajduk. Takav uzlet i rezultati opravdano su privukli pažnju navijača i medija, a trener Zekić u razgovoru otkriva kakva je atmosfera u klubu i kako će pristupiti nadolazećim utakmicama.
Razgovarali smo prije godinu dana, Vi ste tada bili tek došli i odradili prvi trening. Problemi koje ste tada zatekli u klubu bili su nedostatak komunikacija i lidera. Kakva je situacija danas, godinu dana kasnije?
Prošlo je godinu dana, puno smo više zajedno, dečki mnogo bolje razumiju moj karakter i mislim da je situacija mnogo bolja.
To se vidi i po trenutnim rezultatima.
Nije bolja samo komunikacija između nas nego, čini mi se, kluba i, ajmo tako reći, žitelja grada Koprivnice što prije nije bio slučaj. To mi je drago, nadam se da ćemo tako i nastaviti i da će biti još i bolje jer prostora za napredak uvijek ima.
U klub je stiglo dosta novih igrača, kako su se snašli Jambor, Talys, Manaj…?
Netko se snađe prije, netko kasnije… To je individualno jer svakome treba vremena da se aklimatizira, a što zavisi o igračevom karakteru i fizičkoj spremi. Jambor se vratio iz Portugala, a tamo nažalost nije puno igrao, u tri godine je skupio 300 minuta i ima određenu pauzu iza sebe. To je jednostavno naš krimen, ali, da se nitko ne naljuti, da je Jambor više igrao u Portugalu, ne bi se vratio kod nas. Mi smo svjesni da te igrače moramo vraćati u život, ali zasad sam zadovoljan i nadam se samo da u tome svemu neće biti povreda…
Što je s Kocijanom? Zaradio je dosta bodova za klub, ali nije u prvih 11. Fali li mu nešto da uđe u prvu ekipu?
Ništa mu ne fali, baš ništa. Čovjek odlično ulazi u igru, u praksi je donio već šest bodova i to stalno govorim. Imam sad pet zamjena, a ako imaš nekakav roster i nekakvu ideju, to je baš prava stvar. Mateo je jedan od rijetkih koji, kada uđu u igru, mi daju pravu energiju. Ne govorim sad samo o ova dva pogotka, nego i raznim teškim trenucima kada se moramo braniti i slično. Zasad je u ulozi u kojoj je i ja sam presretan što on to tako ispunjava. Naravno da će biti utakmica u kojima će igrati u prvih 11 i ja ga već tako i doživljavam.
Sljedeća je na redu tekma s Hajdukom na Poljudu. Zaredao se niz pobjeda, Slaven Belupo je drugi na ljestvici, pretpostavljam da su očekivanja zadržati taj uzlet.
Svaka je utakmica drugačija. U nedjelju igramo na Poljudu i naravno da ćemo biti pod određenom vrstom pritiska i opterećenja, a naravno da želimo pobjedu. Znamo što nas sve čekati, vidjet ćemo s kakvim ćemo kadrom tamo izaći, postoje neki problemi zbog ozljeda i kartona, ali idemo odigrati jednu pravu, mušku utakmicu. Niti jedna nije lagana i volio bih da se u nekim trenucima ne moramo toliko braniti, ali nije to sve tako komplicirano jer uvijek sve ovisi samo o nama i o protivniku. Sami sebi smo donijeli ovakve lijepe trenutke i treba i dalje tako, a ostalo je još dosta utakmica.
Spomenuli ste kartone, hoćete li u nedjelju biti na tribinama?
E, ne znam jer još uvijek nisam dobio nikakvu obavijest.
Okrenimo se malo igri. Znam da ne postoji univerzalna formula, ali kako pristupiti Hajduku?
Sigurno da nema neke univerzalne formule, iako bismo mi voljeli imati nekakvu svoju univerzalnu igru koju onda možemo prilagođavati. Ta se igra dobrim dijelom nazirala već prošle godine u tom nekom visokom presingu, ove godine možda u nekim drugim stvarima, no doći ćemo mi ponovno do toga, samo moramo pronaći igrače koji će moći odgovoriti na ono što je prošle godine radio na primjer Zapata. Tako da, znamo kako se pripremiti, napravili smo analizu naših utakmica, vidjeli što smo radili dobro, a što se može popraviti. Analizirali smo i Hajduk, znamo njihove karakteristike, znamo gdje su najbolje i što bismo mi tu trebali sprječavati i naravno, pokušati pronaći način da ipak igramo nekakav nogomet i da ne budemo pod stalnim pritiskom. Imamo vremena u tri dana to sve odraditi, vidjeti koji su igrači na dispoziciji i koji su trenutno najbolji.
A može li se pronaći rješenje i za Dinamo? Posljednji okršaj nije dobro prošao, bilo je 5:1.
To je bilo dosta užasno. Poslije toga smo se resetirali. Prošle smo godine izgubili 4:1, a ja sam bio jako zadovoljan jer smo imali 17 udaraca na gol. Rješenje se može naći, da igramo u duplom bloku, da ne idemo sa svojih 20, 25 metara jer oni kad su raspoloženi, zaista jesu… Tražit ćemo rješenje, ali prvo ćemo se fokusirati na utakmicu ove nedjelje, do Dinama imamo još vremena.
S obzirom na trenutne rezultate, pretpostavljam i da atmosfera u svlačionici izgleda bolje nego prošle godine.
Moram reći da je nama atmosfera stalno dobra. Poštena, iskrena i, što je meni najvažnije, radna. Nekad ide bolje, nekad lošije, to je normalno, ali s ovim rezultatima je jasno da je atmosfera još i bolja, a ja ih ne želim u tome sputavati. Ljudi dođu, odrade što moraju, motivirani su i puni samopouzdanja što volim, ali volim i da znaju svoje mogućnosti i granice u tome svemu. Neka sada uživaju u plodovima ovog truda, pogotovo s ovakvom radnom atmosferom, ja tu nemam nikakvih problema jer će tu još biti svakakvih utakmica, a neke će biti i teške. Ne samo kod nas, svaka momčad će to imati, neka određena kriza uvijek dođe.
Čini mi se da je u sportu općenita atmosfera i elan važna koliko i rad, da to ide jedno s drugim.
Apsolutno, a naša je atmosfera sada zaista dobra i treba se potruditi da takva i ostane.
Na jednoj ste press konferenciji nakon utakmice rekli da se nakon dugo vremena osjetila prava podrška s tribina. Ako ćete na Poljudu i Vi morati biti na tribini, koliko će to igračima biti problematično i koliko ekipa s tribina tu može pomoći?
Dosad, hvala bogu, nismo imali takvu situaciju pa ne znam koliko će to igračima biti problem, no siguran sam da im puno znači i podrška s tribina i ako sam ja dolje na terenu. Ukoliko dođe do toga da neću moći biti na terenu, prilagodit ćemo se i pripremiti i za to. Iskreno, ne znam ni sam što reći jer nam se to dosad nije dogodilo. No, tribine su svakako velik faktor i svaka momčad koja ima iole ozbiljniju podršku, puno bolje izgleda na terenu. Hoćeš nećeš, to je i podrška i jedna vrsta pozitivnog pritiska da nešto i vratiš. Mi smo se već, nažalost, i privikli na ovo što imamo na našim tribinama, no ako dođe i 50 pravih ljudi koji će zdušno navijati, mi smo dužni biti na 200 posto.
Postojala je nekada ta priča da je cilj Slavena biti na sredini ljestvice. Koji je sad cilj, s obzirom na situaciju?
Ajmo biti realni. Prošlo je sedam kola, a mi smo ušli u sezonu s krimenom da smo najgora momčad u ligi. Kako će se to dalje razvijati, vidjet ćemo. Treba ostat na oprezu, raditi, svaki će igrač vjerojatno doći do ozljeda i kartona, tako da ima puno faktora koji na to sve utječu. Probat ćemo raditi od utakmice do utakmice. Ovo što ste spomenuli, da je cilj biti na sredini ljestvice. Nažalost, treba napomenuti i da je velika razlika i disbalans između prve četiri momčadi i nas što se tiče financija, toliki je jaz da je to nevjerojatno. Osijek ima proračun od 220 milijuna kuna, a mi 20 milijuna. To dovoljno govori o svemu jer, nažalost, novac generira mnogo toga pa i kvalitetu. Ja nisam čovjek koji se zadovoljava s nekakvom prosječnošću. Meni je ponekad kao sportskom djelatniku poražavajuće da se kaže ‘e, slušaj, ajmo samo ostati u ligi’. Nadam se da će se s nekim stvarima dosta toga promijeniti, da ćemo biti konkurentniji i ozbiljniji i da ćemo imati i više mladih igrača i kvalitete da se sa svima možemo ravnopravno natjecati, boriti u budućnosti i za nekakav kup…
