Da biste uopće našli životinju, a onda ju i snimili, potrebno je dobro znati gdje se ona kreće, u koje doba dana i godine. Zato svaki dobar fotograf životinja mora biti i dobar prirodoslovac, poznavati njene navike i biologiju, naglašava Mario Mačina
Šuma, maskirna odjeća, pokušavate se pretvoriti u pokretni grm i tako zakamuflirani provlačite se kroz šumu ili močvaru i konačno ugledate plijen. Lisica, jelen, pa čak i zec dobro dođu…Zadržite dah dok vam srce tuče i pumpa adrenalin po tijelu, nanišanite i… škljoc, škljoc. Upravo je nastala još jedna fotografija.
Danas fotografiranje divljih životinja i prirode postaje sve popularnije u Hrvatskoj, a u svijetu je ‘wildlife photography’ već niz godina vrlo cijenjena grana fotografije. Kod nas je to još uvijek mnogima hobi u kojem kvalitetno vrijeme provode u prirodi. Mario Mačina iz Šemovaca svoj je život odlučio posvetiti fotografiranju divljih životinja i educiranju ljudi o prirodi i pokazivanju njezine strane koja oduzima dah. Po struci je profesionalni vozač kamiona koji se tim poslom bavi već 25 godina, a nakon toga lovac je na životinje, no oružje u rukama mu nije puška, već fotoaparat.
Bilogorski brežuljci njegov su dom i nema šume ni puteljka kojeg ne poznaje u dušu.
– Životinje su me oduvijek zanimale. Djed mi je bio lovac koji je imao lovačku sobu punu trofeja. Njegovim stopama krenuo je i moj otac, a za njime i ja. Lovac sam bio mnogo godina i vlasnik različitih trofeja, no, zbog privatizacije djela lovišta gdje se divljač lovila odlučio sam prestati – priča nam Mario.
Igrom slučaja na Facebooku je naišao na fotografije divljih životinja koje su mu se dojmile i odlučio se i sam u tome okušati. Kako je poznavao šumu, životinje i općenito lovački svijet, znao je kada će i gdje sresti neku od divljih životinja. U početku je fotografirao mobitelom no fotografije mu se, kaže, nisu nimalo svidjele. Nije mogao ‘uloviti’ onaj pravi trenutak kako bi ona bi očaravajuća.
– Kupio sam neki Nikonov ‘fotić’ za 2500 kuna misleći da sam kupio pravu stvar. No, prevario sam se, fotografije se nisu previše razlikovale od onih na mobitelu – priča nam Mario i dodaje kako u to vrijeme nije ni imao koga pitati za preporuku što kupiti. Osim nekvalitetnih fotografija, naišao je i na još jednu prepreku – loše i slabo računalo pa se tako odvažio i na kupnju novog, a nakon njega i na bolju fotografsku opremu.
– Kupio sam fotoaparat DSLR Nikon, a nakon njega i Nikon D850 koji je zaista profesionalni fotoaparat i s njime je moguće fotografirati svaki detalj. Nakon dugo vremena, konačno sam bio zadovoljan svojim fotografijama, samo mi je trebalo još više iskustva – ističe Mario koji se ubrzo učlanio i u Foto kino klub Picok Đurđevac gdje je od kolega naučio brojne stvari o fotografiranju i obradi fotografije.
Sve je to, napominje, bilo dosta općenito pa je detalje učio iz tutoriala na Youtubeu i otkrivao ih na internetu. U konačnici se usavršio i danas radi fotografije koje oduzimaju dah.
– Da biste uopće našli životinju, a onda ju i snimili, potrebno je dobro znati gdje se ona kreće, u koje doba dana i godine. Treba znati da rika jelena počinje krajem kolovoza, a i onda pratiti koji točno dan. Zato svaki dobar fotograf životinja mora biti i dobar prirodoslovac, poznavati njene navike i biologiju – naglašava Mario koji srećom sve to ima u sebi i zna pa mu nije problem napraviti divne fotografije.
Zanimalo nas je i kako napraviti dobru fotografiju na što nam je Mario kazao kako je jedna od taktika šuljanje. Tu valja, kaže, primijeniti najbolje lovačke sposobnosti, uključujući prepoznavanje tragova. Treba biti tih i kretati se prema vjetru, jer većina sisavaca imaju jako dobro razvijen osjet njuha i sluha.
Druga varijanta je zasjeda. To može biti lovačka čeka, šator ili neka kućica.
– Čekati je potrebno na dobrom mjestu gdje se obično znaju skupljati životinje. Treba procijeniti kad je najbolje svijetlo i jednostavo čekati, a to može potrajati satima, čak i danima. Čak i tad, fotografija životinja često je lutrija – ističe ovaj strastveni zaljubljenik u prirodu i fotografiju divljih životinja i dodaje da nakon što pofotografira dolazi doma i satima te fotke obrađuje do savršenstva. Spomenimo još i kako Mario, osim divljih životinja, voli ‘okinuti’ i dobar pejzaž i biljke iz prirode.
Mario je prvo fotografirao ptice, a danas mu u kolekciji nedostaje jedino fotografija lasice i vidre.
Za ‘lov’ na fotografije potrebo je mnogo vremena i pažnje. Uglavnom je u prirodi, odnosno u šumi ili na čeki svaki dan, sve ovisi, kaže, koliko ima vremena zbog posla.
– Posebno sam ponosan kad ‘uhvatim’ nešto što većina ljudi ne može samo tako vidjeti. Drago mi je pokazati taj svijet divljine koji nas okružuje. Svim svojim kolegama govorim da se ostave puške i u ruke uzmu fotoaparat – govori nam i dodaje kako je adrenalin isti, ali nitko ne nastrada.
Straha, kaže, nema jer dobro poznaje životinje i zna da se one zapravo boje ljudi i bježe od njih. Ipak, imao je situaciju kada ni njemu nije bilo svejedno. Naletio je na čopor čagljeva, no po zvukovima nije znao da su to oni. Mislio je da su vukovi, makar mu je s druge strane to bio čudno jer ih kod nas nema. Ipak, bio je oprezan i na ‘nišanu’ fotoaparata pratio što će se pojaviti nakon zastrašujećeg laveža.
– Tada mi stvarno nije bilo ugodno, no ipak uspio sam ‘uloviti’ i fotografiju čaglja na što sam iznimno ponosan – dodao je Mario koji se sada već pet godina bavi ovim hobijem.
– Taj spoj mene, prirode i životinja je neprocjenjiv. Želim da svi koji vide moje fotografije vide čega sve u našim šumama ima i kako te naše životinjice žive. Isto tako, drago mi je kada vidim da sam nadahnuo neku drugu osobu koja je počela istraživati naše divljine – ističe i dodaje kako se ovim hobijem bavi čisto iz gušta i ljubavi prema prirodi i njenim stanovnicima. Ima vinograd okružen šumom u Bilogori gdje je nastao i veliki broj fotografija. Tamo hrani ptice cijele godine, a napravio im je i mali ribnjak gdje se one kupaju i piju vodu.
– Na pojilo mi dolaze i druge životinje koje onda ovjekovječim aparatom da mi ostane u trajnom sjećanju. Takvi me prizori ispunjavaju jer, osim što sam ‘uhvatio’ dobru fotku, učinio sam i dobro djelo. Nahranio sam te životinje i pomogao im. Za mene je ovo terapija i lijek za dušu i tijelo – zaključio je Mario.
