Boje i šarenilo Marakeša, intenzivni mirisi, magarci, ulice pune mačaka, ne mogu sakriti dojam da se nalaziš na drugom kontinentu

Koprivnička glazbenica Romana Pavliša velika je zaljubljenica u putovanja, kulinarstvo, upoznavanje novih kultura, gradova i ljudi, a upravo njezin glazbeni talent omogućio joj je da često putuje već od školskih dana.


– Kad ideš u glazbenu školu i član si orkestra ili zbora, često puno putuješ na razne nastupe. U srednjoj školi bila sam na turneji u Češkoj s Puhačkim orkestrom iz Koprivničkog Ivanca, a puno sam putovala i s orkestrom Srednje glazbene škole u Varaždinu – kaže Romana.

Za vrijeme studija u Zagrebu kao članica Akademskog zbora Concordia Discors posjetila je brojna svjetska natjecanja, bila je u Španjolskoj, Italiji.

– Moj je djed zbog posla puno putovao. Uvijek mi je pričao o Londonu, a sanjao je vidjeti  New York koji smo željeli posjetiti zajedno, ali to nažalost nismo dočekali. Mislim da sam taj poriv i potrebu da stalno putujem zapravo i naslijedila od njega – kaže Romana koja je proputovala skoro cijelu Europu, a nije bila jedino u skandinavskim zemljama i na Islandu koji planira uskoro posjetiti.

Jedno od putovanja koje će sigurno još dugo pamtiti je put u kineski Šangaj, nekoliko tjedana prije prvog slučaja COVID-a u Wuhanu.
– Jedan prijatelj preporučio mi je da za vrijeme boravka u Šangaju moramo obavezno posjetiti tržnicu u Wuhanu jer je tamo super i jako zanimljivo. Dobro da nisam poslušala njegov savjet – kaže Romana.


Nedavno je posjetila talijanski Napulj gdje je uživala u talijanskoj kuhinji i vinima, a prije nekoliko tjedana posjetila je veoma živopisan Marakeš u Kraljevini Maroko u sjeverozapadnoj Africi koji još zovu i ‘Crveni grad‘ zbog njegove specifične arhitekture i kuća boja terakote. Maroko se nalazi između pustinje, visokih planina i Atlantskog oceana te Mediterana. To je zemlja prepuna prirodnih ljepota i bogate kulturne raznolikosti. U Maroku živi oko 35 milijuna stanovnika i gotovo svi su muslimani. Najveći su svjetski izvoznik sardina, jedno od poznatijih marokanskih nacionalnih jela zove se ‘seksou’, a simbol za ljubav u Maroku nije srce, nego vjerovali ili ne – jetra. Maroko je jedini izvoznik arganovog ulja u svijetu jer je stablo argana njihova endemska biljka.

Pozitivan kaos

– Volim na kraju svake godine otputovati u toplije krajeve, nekako na taj način rezimirati godinu koja je iza mene. Putovali smo od Zagreba do Londona i onda u Marakeš. Kad smo sletjeli bilo je 11 sati navečer i jako toplo, oko 20 stupnjeva. Tamo je sada kao kod nas u kasno proljeće, danju je temperatura i do 30 stupnjeva. Bili smo smješteni u samom središtu grada, u Medini, unutar zidina u starinskoj kući na nekoliko etaža koju oni zovu Riad. Smještaj je bio jako povoljan, platili smo oko 260 eura za troje ljudi i sedam dana boravka, a doslovno smo bili u vili od 150 kvadrata na tri kata s terasom na krovu – kaže Romana.

Kad su se probudili prvo jutro u Marakešu i krenuli u šetnju gradom, šokirali su svoja osjetila, u prvom trenu uopće se nisu mogli snaći. Boje i šarenilo Marakeša, posebno njegovi intenzivni mirisi, magarci, konji i ulice prepune mačaka, ne mogu ti nikako sakriti dojam da se nalaziš na drugom kontinentu. Četveročlane obitelji voze se na jednom malom skuteru, nitko ne poštuje znakove, nema obilježenih crta. Na ulici je jako puno kočija s konjima, moto kultivatora, malih kamiončića, magarci vuku prikolice s tonom stvari, čak i cijele štandove. Uglavnom svi voze Dacie koje se i proizvode u Maroku. To je grad u kojem vlada potpuni prometni kaos i nitko ne poštuje prometna pravila.


Pogled s krova Riata na glavni trg / FOTO: Privatna arhiva

– Sve je užasno glasno, ljudi viču na ulici, djeca sviraju na kantama za smeće neke čudne poliritmije koje zapravo zvuče savršeno, a slučajni susret dvojice muškaraca na ulici nastavlja se glasnim pjevanjem arapskih melodija. Posvuda su štandovi na kojima možeš kupiti doslovno sve što zamisliš, ali ručno izrađeno. Tamo nema šoping centara ni klasičnih trgovina, alkohol je zakonom zabranjen, a na glavnom trgu ljudi sjede u krugu, pjevaju i piju čaj od mente. Sve je toliko ludo i puno boja. Najviše od svega me se dojmio taj jedan zvuk grada, ritam koji se čuje sa svih strana, bubanj i frula, baš kao na filmu,  tamo sve i izgleda kao filmski set – kaže Romana.

Srce grada glavni je trg Jemaa el Fna koji je kao košnica. Glavna atrakcija su štandovi s voćem, domaće banane, mandarine, nar i svježe cijeđeni sokovi. Uvečer umjesto voća na istom mjestu nude street food, razne juhe i lokalne specijalitete, a na trgu možeš vidjeti i poznate krotitelje kobri.

– Nismo im se baš približavali jer ako ih samo pogledaš, učinit će sve da ti to dobro naplate. Stranci često nasjedaju na te fore jer te svi doslovno vuku za rukav. Mi smo se dobro informirali, samo smo hodali svojim putem i nismo se baš dali smesti. Ali dosta je naporno, to im je način zarade, no stvarno ti ide na živce što te svi žele nasamariti. Najčešće sam kupovala suvenire baš na onim štandovima gdje me nitko nije nagovarao – dodaje Romana.

Doručak na obali Atlantskog oceana / FOTO: Privatna arhiva

Najčudnija utakmica

U vrijeme Romaninog boravka u Maroku igrala se utakmica za treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu između Maroka i Hrvatske.

– Utakmicu smo gledali u Essaouiri na glavnom gradskom trgu, u potpuno drugačijoj atmosferi nego kod nas u Hrvatskoj. Svi su bili skroz smireni i pljeskali su kad je Hrvatska pobijedila. Njihovo je navijanje sasvim drugačije, ne piju alkohol jer je zabranjen, svi piju šejkove od banane – kaže Romana.

Romana je posjetila i vrt dizajnera Yvesa Saint Laurenta koji je uistinu impresivan kao jedna od glavnih turističkih atrakcija u ‘Crvenom gradu’, a koji je jedno vrijeme bio dom upravo poznatom dizajneru i njegovom partneru Pierru Bergeu.

Hrana im je odlična, peku jako fina domaća peciva i kruh, a njihovi doručci su stvarno fantastični. Za 2,5 eura u malo boljem restoranu dobili smo kavu, peciva, cijeđeni voćni sok i maslac. U centru je sve puno predivnih restorana na terasama krovova koji se uvečer transformiraju u barove u kojima sviraju lokalni glazbeni sastavi – ispričala je glazbenica.

Posjetila je i grad Essauira, pozant kao drevni grad Magador koji se nalazi na obali Atlantskog oceana. Do njega su došli za tri sata vožnje automobilom iznajmljenim od marokanskog bosanca Baje.

– Essaouira je grad kao arapska Kalifornija, imala sam osjećaj kao da sam u marokanskom Rovinju, tako bih ga opisala. Na cijelom putovanju u Maroko najviše me se dojmio zvuk oceana. Jadransko more ima svoj zvuk, ali ovo je nešto posebno, ogromni valovi koji zapljuskuju zidine grada. U apartmanu u kojem smo bili smješteni nije bilo ni televizora ni interneta, cijelu noć čuješ samo valove – kaže Romana koja se svakako planira jednog dana vratiti u Maroko, upravo na obalu oceana koji je se najviše i dojmio.

 

Vezani članci

Najčitanije