Kako u našoj gastro rubrici često govorimo o problematici brendiranja Koprivničko-križevačke županije kao kontinentalne enogastro destinacije, iz općine Koprivnički Bregi napokon je došla zdrava i toliko očekivana turistička inicijativa. Članice Udruge žena Bregi osmislile su kako brendirati ono što ovaj kraj već godinama ima, a to su gastro bogatstva o kojima se samo lijepo priča i još ljepše jede na svim mogućim manifestacijama, ali vrlo malo poduzima po pitanju ozbiljnije promocije.
Prva radionica „Očuvanje nematerijalne kulturne baštine Podravskog kraja“ održana je prošli vikend gdje su se predstavili najpoznatije slastice ovoga kraja. Bregofska pita, pogača z oreji koja nam dolazi iz Đurđevca, podravska mazanica (poznata pod nazivom i Virovska mazanica jer svoje korijene vuče iz te razvijene i velike općine) i Ivanečki vez – izvorni vez iz Koprivničkog Ivanca koji se često obogaćivala narodna nošnja posebice svečano ruho udanih žena.
Članice Udruge naglasile su kako su kroz osmišljavanje koncepta radionice došle na ideju kako bi bilo dobro na jednom mjestu predstaviti sva zaštićena nematerijalna kulturna dobra Podravskog kraja s ciljem populariziranja i promoviranja kulturnog dobra.
Četiri simbola koja ova županija ima, ali koja se jako malo koriste u zajedničkoj turističkoj promociji. Najlakše je to vidjeti prema ponudi naših restorana. U Koprivnici jedino restoran Podravska klet u ponudi kao desert ima bregofsku pitu, a svi ostali kao desert (ukoliko ga uopće imaju, op.a.) imaju toliko već viđene i dosadne palačinke ili eventualno štrukle koji jesu dobar izbor, no imaju ih i neke druge kontinentalne destinacije. Uz Podravsku klet tu je još i Restoran i pivnica Stari grad koji je već odavno „prešišao“ neke restorane i shvatio da autohtono i domaće prodaje priču, pa tako u svojoj stalnoj ponudi imaju kukuruznu zlevanku, podravsku pogaču z oreji i originalnu varijaciju na temu palačinke s kukuruznim brašnom i orasima. Kako to da lokalni restorani nisu prepoznali vrijednost tradicionalnih kolača nije nam jasno, no očito je puno lakše i unosnije prodavati već viđeno i isprobano.
Pokazatelj koliko se malo ulaže u našu lokalnu gastronomiju, posebice u kategoriju slastica, je činjenica da sve prezentacije i promidžbene aktivnosti većinski organiziraju udruge žene, uz pomoć općina, uz rijetke inicijative lokalnih institucija. Koordinirane akcije na razini županije, gradskih turističkih zajednica ili gradova gotovo da ne postoje, a da ne spominjemo da bez Renesansnog festivala, Podravskih motiva, Picokijade ili Virovske prkačijade za neke naše tradicionalne specijalitete nacionalno se ne bi nikada čulo. Naravno tu su neki OPG-ovi poput Vidove suze ili Seoskog imanja Rakić nedaleko Križevaca koji su shvatili da bez autentične priče nema pravog turizma, jer turist iz Europe neće doći u Podravinu jesti palačinke ili sladoled.
Porazna činjenica koliko malo gastronomija znači lokalno je da na prezentaciju osim Glasa Podravine nije došao nijedan drugi medij. Politika je in, a prave vrijednosti su out.
