Josip Cugovčan, podravski naivni slikar, etnograf i voditelj kulturno umjetničkog društava iz Podravskih Sesveta nadaleko je poznat ne samo po svojim umjetničkim dostignućima već i po impresivnoj etnografskoj zbirci koja prekrasno svjedoči o narodnom životu Podravine i Podravskih Sesveta. Ovaj svestrani umjetnik pasionirani je sakupljač i vrijedni čuvar narodnog blaga koji od zaborava nastoji sačuvati hrvatsku tradicijsku kulturu i običaje, pjesmu, ples, narodne nošnje, ali i predmete kojima su se naši stari nekada davno svakodnevno koristili.
Prikupljanjem etnografske građe bavi se već više od četrdeset godina, a zbirka danas broji više od tri tisuće različitih eksponata koja bi po vrijednosti i brojnosti mogla bez problema napuniti cijeli jedan muzej.
-Predmete sam počeo prikupljati početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, a već sam od najranije dobi pokazivao znatiželju za svime što je starinsko i tradicionalno.Nešto sam naslijedio od svoje obitelji, a dosta toga sam spasio s otpada gdje sam često znao „vrebati“ iza grmlja kako bi izvukao predmete koje su drugi odbacili. Danas je lakše, ljudi se javljaju i donose stvari s tavana, a ja ih rado uzimam i restauriram – pojasnio nam je uz osmijeh Cugovčan.
Stara kuća krije brojna bogatstva
Kuća je prepuna starinskog namještaja, kućnog inventara i pribora, različitih pomagala i alata, na zidovima vise bogato urešene preslice starije od sto godina, a na stolu su izložene pisanice oslikane na tradicionalan način radi kojih je Cugovčan registriran kao nositelj nematerijalnog kulturnog dobra.
Osobito su vrijedni kompleti narodne nošnje Podravskih Sesveta koji su pohranjeni zajedno s bogato ukrašenom odjećom u starim masivnim ormarima. Narodnu nošnju svojeg kraja Cugovčan pročava već desetljećima, a svoj studiozni rad zabilježio je i u monografiji u kojoj je opisao sve karakteristike i promjene koje su se s nošnjom događale u razdoblju od 1850. do 1950. godine.
-Dugo sam prikupljao podatke, snimao sam razgovore sa starim Sesvećicama koje su bile vrlo vrijedan izvor informacija. Detaljno su opisane sve vrste radnih i svečanih nošnji te frizura ovog kraja, a posebna zanimljivost monografije jest da je pisana na sesvečkom govoru uz poseban dodatak rječnika manje poznatih riječi kajkavskog govora. Sve sam to s ljubavlju napravio kako bi ostalo zapisano za buduće naraštaje – kazao nam je Cugovčan tijekom obilaska.
Nošnje su vrlo vješto restaurirane, a vrlo je zanimljivo da je sve poslove obnove samostalno radio naš svestrani domaćin.
-Nije teško ako imate volje, jednostavno uzmete starinske fotografije, iglu i konac i krenete s rekonstrukcijom onih dijelova koji nedostaju, a posebno pažljivo slušam savjete stručnjaka iz Etnografskog muzeja. Zub vremena ipak učini svoje pa je vrlo bitno i pravilno spremati tekstil kako ga ne bi nagrizli moljci, stoga se sva odjeća, platna, stolnjaci provjetravaju jednom godišnje- pojašnjava naš sugovornik.
Drugi dio zbirke nalazi se u revitaliziranoj staroj kući koju je naš sugovornik u potpunosti adaptirao kako bi vjerno prikazao ambijent i negadašnji život na selu. Drvene grede, starinske lampe i peć od lijevanog željeza u spavaćoj sobi s prekrasnom čipkastom posteljinom i šarenim tkaninama prebačenim preko kreveta ostavljaju bez daha.
Šareni ornamenti tradicionalnog Sesvećanskog veza na svakom su koraku, a gdje god da se okrenete nalazi se neki predmet koji kao da vam želi ispričati svoju priču. Uz kuću posebna atrakcija je i stara kovačnica u kojoj se nalazi originalni mijeh i kovački alat, a zidovi su ožbukani blatom i pljevom. Sve odiše jednim posebnim duhom koji se rijetko gdje može više osjetiti.
– Hrvatska kulturna baština je danas zapostavljena, a zapadnjačka kultura je vrlo agresivna pa je i progurala svakakav šund. Žalosno je što se sve brzo zaboravlja i što djeca danas ne znaju prepoznati neke najobičnije starinske predmete pa se čude kada dođu posjetiti zbirku. Upravo zato, moramo se truditi svim silama kako bi ove prekrasnu baštinu koju su nam u nasljeđe ostavili naši preci sačuvali od zaborava- istaknuo je.
Interes za Cugovčanovim zbirkama su već iskazale brojne kulturne institucije i muzeji, no Cugovčan još uvijek vjerno održava svoju zbirku i uživa u organiziranju radionicama izrade pisanica, božićnih jaslica i ukrasa na tradicionalan način, te svoje bogato znanje o narodnoj kulturi i običajima, nesebično prenosi na mlade generacije.
-Često se pitam zašto to sve radim, no odgovor je sasvim jasan -iz čiste ljubavi prema našoj bogatoj tradiciji koja je je neopisiv izvor veselja i zadovoljstva za svakog čovjeka –zaključio je na kraju obilaska.
‘U istraživanjima me vodi znatiželja i unutarnji poriv koji je teško opisati riječima’
Osim bogate etnografske zbirke Cugovčan se bavi i arheologijom i palentologijom, a posjeduje i izuzetno vrijedne paleontološke nalaze među kojima se ističu eksponati zuba mamutova mladunca i kosti izumrlih životinja iz razdoblja pleistocena te arheološku građu od brončanog doba do kasnoga srednjeg vijeka.
Vrijedne eksponate pronalazi na poljima i dravskim sprudovima u okolici Podravskih Sesveta, a našu pozornost, između dvije tisuće predmeta, najviše su privukli prsten pečatnjak te mač koji je ostao kao jedini trag i sjećanje na nekog nesretnog ratnika koji je najvjerojatnije „zaglavio“ na močvarnom području. Domaćin nam je ispričao i brojne anegdote koje je doživio prilikom istraživanja.
-Ovaj kraj je izuzetno bogat arheološkim lokalitetima i može se pronaći vrlo vrijednih predmeta. Često sam „lunjao“ poljima i šumama u društvu Ivana Zvijerca u potrazi za novim nalazištima jer me stalno vodi znatiželja za otkrivanjem nečeg novog. Jednom smo prilikom tako boravili u Repaškoj šumi i osjetio sam neku čudnu prisutnost oko nas, okretali smo se da vidimo da li je još netko s nama, no tek kasnije smo nakon što smo se malo udaljili, uvidjeli da smo cijelo vrijeme stajali usred tumula, odnosno grobnih humaka. Nešto nas je vodilo tamo, to je jednostavno neki unutarnji poriv koji je teško opisati, no svaki istraživač ga ima u sebi – kazao je Cugovčan.
