Gradina

Ako ste kojim slučajem na koprivničkome Renesansnom festivalu načuli šarmantne slovačke vitezove kako planiraju napad na hrad, mogli se tu prepoznati hrvatsku riječ grâd. I bili biste u pravu, premda ne posve. Vitezovi su, naime, jasno pokazivali na drveni toranj na koprivničkim bedemima, što je najbliže onome što možete nazvati hrad u Koprivnici. Ta riječ u slovačkome, kao i češkome označava utvrdu, slično hrvatskome gradina.
Glas g, naime, često alterira s ostalima velarnim suglasnicima, odnosno glasovima koji se izgovaraju primicanjem jezika mekom nepcu. To su u hrvatskome /k/, /g/ i /h/. Već je i oblik slova G nastao u latinskome od C, koje je tada označavalo glas /k/ kao npr. u consul „konzul”. I danas slovo g u europskim jezicima označava različite glasove. Tako se recimo u danskome g obično obezvučuje, tj. izgovara bez titranja glasnica, kao i u kajkavskim narječjima hrvatskoga na kraju riječi npr. Bog /bok/ ili vrag /vrak/. U ruskome, pak, ćirilično slovo Г (ge) katkada se izgovara kao /g/, a katkada /h/ (npr. u riječi Bog koju čitamo /boh/), dok je u ukrajinskome to uvijek /h/ ali zvučno, što će reći uz titranje glasnica (kao u hrvatskome opreka k/g ili p/b) pa je tako recimo гетьман hetman, „kozački zapovjednik” (ataman).
Vratimo se mi, ipak gradu. Veza između grada i utvrde prilično je jasna, budući da su srednjovjekovni gradovi često bili opasani zidinama. Takav je slučaj, znamo, bio i s Koprivnicom.  Sama riječ grâd dolazi od praslavenskoga *gordъ, iz istoga korijena kao i ograda. Radilo se, dakle, o ograđenome naseljenom mjestu, a čini se da je slično značenje imalo već i protoindoeuropsko *ghordho- iz kojega vuku korijen i engleski garden „vrt” i sanskrtski grhas „kuća”. Zanimljivo je i da grâd nema izravne veze s riječju grȁd „tuča” (<prasl. *gradъ).
Što se pak Koprivnice tiče, znamo da se kao naselje prvi puta u pismu spominje u 13. st., točnije 1272. godine, u darovnici kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. (Ime rječice Koprivnice pak prvi bilježi nešto ranije hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Arpadović). Povijesti Koprivnice nesumnjivo ćemo se još vraćati, ali očito je da se za Renesansnoga festivala Koprivnica nakratko vraća svojim korijenima grada-utvrde. A što danas znači grad? O tome bi se moglo pisati naširoko, ali zadržimo se tek na jednoj slici. Vraćate se nešto prije ponoći s jednog od najboljih festivala u hrvatskoj, prolazeći preko trga koji je još uvijek pun. Iz kafića se čuje žamor, a na fontanama skaču i pocikuju djeca. Toplina ljetne noći prelila se u srca stanovnika. To je naš grâd.


 

Vezani članci

Najčitanije