Hana Belobrk: ‘Fali nam konkretan prostor ili platforma za mlade umjetnike’

Mlada 22 – godišnja Koprivničanka Hana Belobrk studentica je četvrte godine slikarstva na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci. Njezin je stvaralački rad usmjeren na izradu slika u različitim tehnikama, digitalnih crteža, obožava stvarati na velikim formatima, izrađuje murale, maske, konceptulne radove, autorica je nekoliko eksperimentalnih filmova, fascinira ju virtualna stvarnost, a najdraže joj je surađivati s glazbenicima jer jako voli spajati glazbu i umjetnost.


Od malena je voljela crtati, a već sa 9 godina počela je pohađala radionice Likovnog kluba Paleta i to je bio njen prvi susret s uljanim tehnikama.

– U to sam vrijeme jednostavno voljela crtati, šarati, ali nisam tada još razumjela svijet umjetnosti. Tek sam u gimnaziji počela ozbiljno razmišljati o tome što me zapravo zanima i gdje ću nastaviti školovanje. One vječne brige – što ćeš poslije faksa, gdje ćeš raditi – od umjetnosti se ne može živjeti, to je uvijek bio problem – kaže Hana.

Hanin talent prepoznala je njena profesorica u Gimnaziji

Profesorica likovne umjetnosti u Gimnaziji Iva Bolfek prepoznala je njezin talent, a najveću je potporu imala od svoje majke koja ju je poticala da nastavi školovanje u tom smjeru, što se i ostvarilo kad je upisala grafički smjer na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci.


– Bila sam jako zainteresirana za grafiku, voljela animaciju, crteže olovkom, tako da je to bio moj jedini izbor. Taj fakultet upisuje puno ljudi iz primijenjenih srednjih škola i bojala sam se misleći kako oni imaju puno bolji portfolio. Išla sam na satove u Zagreb godinu dana kako bih se pripremila za prijemni, tada sam izradila crteže za mapu, ali to nije ublažilo moj strah. Na kraju je nisam bila jedina gimnazijalka koja je prošla prijemni, bilo nas je dosta – kaže Hana.

FOTO / HELENA HRAŠČANEC

Ljubav prema eksperimantalnom filmu

‘U srednjoj školi pohađala sam filmsku radionicu u sklopu projekta Grad na drugi pogled, koja je bila vezana uz kulturne sadržaje u Koprivnici. Sjećam se da sam dobila zadatak da snimim Vlatka Vinceka. Imala sam lošu kameru, tako da je i materijal bio baš jako loš, zvuk je bio katastrofalno snimljen. Morala sam doslovno rezati isječke i od toga sam napravila film, kao kombinaciju slika i vizuala, u kojem sam najviše pričala o Vinceku i o njegovoj fascinaciji zlatnim rezom. Na kraju je sve to jako dobro ispalo, a film je bio prikazan i na Filmskoj reviji mladeži i Four River Film Festivalu u Karlovcu 2018. godine, bio je čak i nominiran u kategoriji dokumentarnih filmova.’

Nakon tog filmskog iskustva u srednjoj školi zainteresirala se za eksperimentalni film, a taj interes postoji i danas. Nedavno je s kolegicom Dante Solić izradila eksperimentalni video ‘Škampfratacija’ o škampu koji hoda gradom i sakuplja smeće.

– Taj je film zapravo kritika našeg društva. Imali smo jednog modela koji je bio obučen u škampa i sakupljao je svoje elemente po ulici. To je bilo jako smiješno, ali i kontroverzno, na kraju smo završili na stranici Indeks.hr. Sve smo snimili VHS kamerom, sjećam se da smo trebali nabavljati stare kazete, presnimavati ih, u filmu se baš vidi ta estetika VHS kamere. Na kraju je film osvojio drugu nagradu na Trash Film Festivalu u Pazinu – kaže Hana.


Virtualni svijet i promjene koje donosi u društvu

Hanini su motivi većinom surealni i mistični. Proteklih godina dosta je radila sa žarkim bojama, to se vidi i kroz njene murale, više ju je zanimala sama estetika likova i forma tijela, ali u posljednje je vrijeme smirila boje, a jako ju je počeo privlačiti i virtualni svijet te promjene koje donosi u društvu.

FOTO / PRIVATNA ARHIVA

– Primjećujem kako se Koprivnica mijenja kao grad, također i Rijeka, pa bih se na to htjela fokusirati i u svom diplomskom radu, na tu neku tehnokraciju, konzumeristički način pogleda na društvo, amerikanizaciju i koliko mi to sve upijamo. Svakako bih to htjela prikazati kroz sjećanje, nostalgiju za prošlim vremenima, a ne direktno. Npr. jako me rastužilo kad sam vidjela da je srušena stara tvornica Sloge jer me uz to mjesto vežu mnoga sjećanja. Često sam tamo čekala mamu na parkiralištu kad je dolazila po mene u nakon Glazbene škole. Sada se tamo otvara još jedan trgovački centar, pa zar ih nemamo dovoljno? Mislim da se danas ulaže u totalno krive stvari umjesto u kulturu, muzeje, ono što ima dugotrajnu vrijednost za društvo u cjelini – kaže Hana.

Hana opisuje umjetničku i likovnu scenu Koprivnice kao dosta živu, ali također ukazuje i na neke probleme:

–  Imamo galerije, ali ne vidim gdje bismo mogli izlagati neke studentske radove. Fali nam konkretan prostor ili platforma za mlade umjetnike. To bi trebao biti prostor ne samo za crtačke radove, nego i za audio instalacije, za radove umjetnika studenata Sveučilišta Sjever. Njima bi trebalo pružiti platformu putem koje bi njihovi radovi došli do publike. AK Galerija ima jako dobar temelj, ali mi je žao što nema većeg interesa publike za njihove programe. To bi svakako trebalo promijeniti. U Koprivnicu ciljano dolaze mladi ljudi i njima treba pružiti mogućnost da izlažu – ističe Hana.

Dodaje kako je problem što stariji građani ne koriste društvene mreže, pa i teže saznaju za događanja i izložbe na periferiji grada. Zbog toga bi trebalo više događanja organizirati u blizini centra grada, pogotovo ljeti u parku. – Slobodno neka se javi onaj tko ima prostor viška za umjetnike u centru grada – poziva Hana.

Suradnje s glazbenicima

Hana često surađuje sa glazbenicima u kreiranju naslovnica albuma, a trenutno radi na izradi fanzina novog EP-ja riječkog benda Oči. Surađivala je s mnogim riječkim, ali i s koprivničkim glazbenicima, npr. Annom Moor i The Gentlemanom, a izrađivala je maske  u sklopu projekta Moonlight Sessions.

Moonlight maske Hane Belobrk / FOTO DINKO ŠIMAC

U vrijeme pandemije, Hana je uglavnom boravila u Koprivnici gdje je zajedno s prijateljem Markom Maksimovićem puno vremena boravila u svom ateljeu.

– To je zapravo bila djedova radionica koju uredila ako atelje. Tamo smo ljeti doslovno provodili svaki dan, crtali, istraživali tehnike i stvarali, a zajedno smo izradili i mural u koprivničkom Kampusu. Zapravo sam tada i shvatila da se moram prebaciti na slikarstvo, jer je to ono u čemu zaista uživam, tu sam najviše slobodna. Slikanje me najviše opušta, i tu se mogu najbolje izraziti kroz boje i kroz poteze kistom.

U rujnu ove godine Hana je sudjelovala na Studentskom bienalu u Novom Sadu gdje je njen rad bio odabran za katalog, a kasnije i za izložbu u kategoriji Scenski dizajn izvan kazališta.

– To je više bila neki konceptualna kostimografija, izradila sam kavez od željeza i spajala ga sa tkaninom, a unutra je bio model, to je bio više koncept nego samo kostim. Moji su motivi dosta mistični, mogla bih se vidjeti u nekoj lutkarskoj predstavi, više nego u kazalištu.

Hana obožava raditi na većim formatima, kaže da joj je to najveći gušt, ali simultano izrađuje i digitalne radove na tabletu, ali uz njen slikarski pristup. Svoje je radove do sada izlagala u Kulturno kreativnom centru Pixel, nedavno na prodajnoj izložbi u FUNK-u, a ljetos je sudjelovala i na Međunarodnoj likovnoj koloniji u Blidinjama u Hercegovini. Za sve mlade koji bi se htjeli baviti umjetnošču ima sljedeću poruku:

‘Treba vjerovati intuiciji i ne odustati. Ja se još uvijek bojim izlagati i bacati sebe u taj svijet jer je jako podložan kritikama, pogotovo u današnje vrijeme, ali ako imaš volju i želju i stvarno vidiš sebe u tom svijetu, trebaš samo gurat dalje’ – kaže Hana.

(hh)

Vezani članci

Najčitanije