Ulazak nebinarnih osoba u javni prostor hrvatskoga jezika povukao je sa sobom potrebu da se ustanovi način na koji o takvoj osobi možemo pisati kada se služimo standardnim jezikom.
Ne radi se o naivnome pitanju ‘Što je ispravno?’ s nekim manje ili više arbitrarnim odgovorom, već o realnoj nedoumici za većinu govornika.
Kao što smo pisali u prošloj kolumni, hrvatski taj problem (za razliku od engleskoga) ne može elegantno riješiti korištenjem zamjenice za množinu jer gramatički rod prožima jezik na više razina. Pogledajmo stoga za početak kako se s ovime nose drugi jezici.
Ne radi se o naivnome pitanju ‘Što je ispravno?’ s nekim manje ili više arbitrarnim odgovorom, već o realnoj nedoumici za većinu govornika.
Krenut ćemo od skandinavskih zemalja, u kojima je ova tema, budući da su u pitanju progresivna društva, otvorena znatno ranije. Švedski, za početak, tradicionalno ima dvije zamjenice za ljude: han ‘on’ i hon ‘ona’, te još dvije zamjenice onoga što možemo okvirno opisati kao srednji rod. To su den, za imenice koje su nekada imale muški ili ženski gramatički rod (koji se u međuvremenu stopio u jedan zajednički rod), a ne odnose se na ljude, kao u hrvatskome stolica i stol, te det, za imenice srednjega roda, kao u hrvatskome piće. Kako se ni obični ni srednji rod tradicionalno ne koriste za ljude, još je 1966. prepoznata potreba za ne-binarnom zamjenicom, te lingvist Rolf Dunås predlaže hen, koji bi se odnosio na sve ljude bez obzira na rod. Trebalo je neko vrijeme da hen uđe u širu uporabu, prvo u specijaliziranim alternativnim izdanjima, a unazad desetak godina ulazi i u mainstream časopise, pa je 2012. izdana i prva slikovnica koja koristi isključivo hen za sve ljude. Iako u uporabi nije u potpunosti zamijenila rodno obilježene zamjenice, hen ulazi i u rječnike, a počinje se koristiti i u zakonima, te postaje preporučena zamjenica u situacijama kada spol osobe nije poznat ili je osoba nebinarna. Alternativne konstrukcije su stara zamjenica den (nešto kao engleski it) te množina za jedninu (kao engleski they – budući da ni švedski u množini ne razlikuje rodove). Pokušaji u pojedinim obrazovnim ustanovama da se za malu djecu koriste isključivo neutralna zamjenica hen pokrenuli su društvenu polemiku koja još uvijek traje.
U Finskome je situacija jednostavnija jer je jezik sam po sebi prilično neutralan što se roda tiče pa je zamjenica za treće lice hän univerzalna.
Danski razlikuje muški i ženski rod (han/hun) pa se zadnjih godina razvilo nekoliko neutralnih varijanti. De je zamjenica u množini, po uzoru na engleski engleski they, a u izgovoru je identična zamjenici De ‘Vi’ (iz poštovanja), pa se ta uporaba brzo proširila. Hen je preuzet iz danskoga, i ušao je i u rječnike. Konačno, den je zamjenica zajedničkoga gramatičkog roda (kao u švedskome) za stvari i životinje), pa postoji i ta opcija.
U Švedskoj je još 1966. prepoznata potreba za ne-binarnom zamjenicom, te lingvist Rolf Dunås predlaže hen
U Njemačkome se javlja tendencija da se parovi riječi koji se odnose na ljude različitoga spola, npr. Lehrer/Lehrerin ‘učitelj/učiteljica’ pišu skraćeno kao Lehrer*in, a što se onda može odnositi na osobu nepoznata spola ili na nebinarnu osobu. Iz toga se razvio i izgovor Lehrer*in s malom pauzom na mjestu zvjezdice, zapravo glotalnim okluzivom (glas koji nastaje kada se stisne grlo). Ipak, takva je uporaba relativno ograničena, kao i pokušaji da se uvede neutralna zamjenica, umjesto er ‘on’ i sie ‘ona’, za što postoji više prijedloga: dey, hen, em, sier, en i engleski they. Jedna je od najčešćih strategija korištenje osobnoga imena umjesto zamjenice, kao i korištenje imenica koje ne razlikuju spol, npr. die Lehrkraft ‘osoba koja podučava’ umjesto Professor/Professorin ‘profesor/profesorica’.
Nastavit će se…
