Juha sa slovima

Evo, prvo Slovaci dojahali na Renesansni festival, osvojiti nam grad ili barem hrad, a sad i projezdili. Ako Vas Slovaci podsjećaju na slova, niste pogriješili, a bit će i da su Vam na um pali barem još i susjedi Slovenci. Od Slovenaca, pak, kratak je put do Slavonaca, gdje smo već na svome, ali i sveslavenskome terenu.


Ovdje, jasno, govorimo o etnonimima, odnosno o imenima za etničke skupine (< grč. éthnos ‘nacija’ + ónoma „ime“). U navedenima slučajevima radi se o izvedenicama iz imena za Slavene kao nad-nacionalne etno-lingvističke skupine (uzgred, najbrojnije u Europi). Najstarija zabilježena upotreba ovoga etnonima je iz 6. st., kada se u djelima bizantskih autora koriste oblici Sklaboi, Sklabēnoi i sl. od čega dolazi i latinsko Sclaveni. U staroslavenskim tekstovima iz 9. st. bilježi se oblik Slověne, iz čega izvodimo praslavenske oblike *Slověninъ (jednina) i Slověne (množina). (Zanimljivost: ovdje možete prepoznati skraćenu množinu iz hrvatskoga, kao u Zagrepčanin-Zagrepčani.)

Prate se izbori, vjerojatno ste načuli, ali tu ćemo temu prepustiti pozvanijima dnevno-političkim analitičarima. Prigoda je, međutim, odlična da se pozabavimo imenom ove srednjoeuropske nacije

Najvjerojatnije objašnjenje podrijetla imena Slavena leži baš u spomenutoj praslavenskoj riječi slovo, u izvornome značenju ‘riječ, govor’. Ta se teorija, osim što fonetski drži vodu, dobro uklapa i u ostale jezično-povijesne činjenice. Tako je crkvenoslavenska riječ za Germane Nemici od nemu ‘nijem’. Tko je našim precima bio razumljiv bio bi opisan kao onaj koji govori: Slaven, nasuprot oneme koji je nijem, odnosno glasa se nemušto: Nijemac. Slične su pojave razmjerno česte, a najpoznatiji je primjer Grka, koji su svim sukobima usprkos smatrali jedni druge tj. govornike grčkoga kulturnima, za razliku od onih što se neartikulirano glasaju pa su barbaroi ‘barbari’. Riječ je stara, a rekonstruirani proto-indoeuropski oblik *barbar- u Sanskrtu se razvio u barbara, a u češkome u blblati , oboje u značenju ‘mucati’. U Slovačkome pak brbljati znači ‘naklapati’, što je vjerojatno i izvor hrvatske riječi. U engleskome je to babble . Zasigurno tu prepoznajete onomatopejske izraze bla-bla i ba-ba-ba. (Onomatopeja je, podsjetimo, proces tvorbe riječi imitacijom zvukova iz okoline, poput šuštanja, < grč. onomatopoiía < ónoma ‘ime’ + poieȋn ‘činiti’.)
Slovaci su, dakle, Slaveni, ali ima tu još jedna zanimljiva priča. Naime, Slovačka je u slovačkome Slovensko ‘zemlja Slovena’ (usporedi tvorbu s Hrvat-ska), što odgovara starijem obliku etnonima Slovak: Sloven / Slovienin. Današnji se oblik Slovak javlja tek negdje u 13./14. st. moguće kao egzonim, ime kojim jednu skupinu naziva neka druga (kao u primjeru s Nijemcima), za razliku od endonima (grč. éxō ‘izvan’, éndon ‘unutar’), imena koji si neka skupina sama nadijeva (npr. die Deutschen, o čemu više neki drugi put). Ako vam zvuči neobično da bi neki narod preuzeo tuđe ime za sebe, podsjetimo se da je najčešće prezime u Hrvata – Horvat, kako nas zovu Mađari! E pa tako su Česi, čini se, dali ime Slovacima.

Ipak, stariji je korijen sačuvan u ženskome obliku: Slovenka, kao i u nazivu jezika: slovenčina. (I opet slično slovenskome jeziku, koji je slovenščina). A sad kad ste sve ovo pročitali, možete se opustiti uz koju utakmicu NK Slavena. Bog zna da bi dečkima dobro došla podrška! Možda da pozovu onu ekipu renesansih ragbijaša? Ili da im skuhamo jednu pileću juhicu – na slovačkome kuracia polievka!

Piše: Saša Kresojević


Vezani članci

Najčitanije