- Svake godine knjižnica i čitaonica Fran Galović organizira kreativni natječaj ‘Nostalgija u Koprivnici’ za najbolju kratku priču čija je radnja smještena u grad Koprivnicu, na koprivničke ulice i u koprivničke kvartove. Ove godine treću nagradu osvojila je Nikolina Sabolić za priču ‘Keksi i capuccino’ koju donosimo u nastavcima.
Autor: Nikolina Sabolić
Babica nije vidjela novo lice glavnog trga svoga grada. Nije više mogla na tržnicu. Sve je bilo raskopano. Redovito bi odlazila na tržnicu gurajući bicikl parkom od crkve sv. Trojice pored glazbenog paviljona do pila sv. Ivana Nepomuka. S tržnice se ponekad vraćala uz drvored divljih kestenova – pamtila ih je još kao mlada stabla. Vreva oko tržnice zazujala bi joj ušima poput sajmenih dana slatke mladosti. Vidjela bi se kako o Vazmu korača parkom u novoj suknji. Doziva je zvono crkve sv. Nikole. Oko vrata joj sjaji srebrni lančić koji je dobila za firmu. Majkica su rekli da je napravljen od rimskog srebrnjaka. Vujča i vujna s Banovca našli su ih dok su kopali zemlu blizu Pustakovca. Srebrnjaki su bili začepljeni v glineni posudi. Našli su zdelice i još kojekaj. Morali su predati na Opčinu kaj su našli. Ali su si dva srebrnjaka ostavili. Jednoga za uspomenu i drugoga Babici za lančić dok se bude firmala. Odlazila bi Babica na tržnicu kad je trebalo i kad nije trebalo. Ponekad bi se vraćala Esterovom ulicom – za nju će ostati Gospodska. Sjećala se Babica i strašnih priča o ratu i eksploziji pučke škole. Ljudima koje su vješali o stabla. Nestalima u Kristalnoj noći. Ljudima čija će imena budući naraštaji gravirati u mjed i postavljati u pločnik u znak sjećanja. Ne ponovilo se ne ponovilo se. Te je zastrašujuće priče Babica čula od stare Majkice. Majkica su služili u gospodskoj kući. Gospoda su imala dućan s porculanom i bila su dobra. Imala su fajnoga namještaja i knjiga i srebrnoga escajga. A onda gospoda više nisu smela hoditi v štacun pak su išli Majkica. Na zadnje su ji gospoda darovala šalicu s tenjerom od prst debeloga porculana. Majkica jih više nisu vidli. Gospoda se nisu vrnula. Vrućina se razlila terasom. Isuse mili kad će popustiti. Gledala je u noćno nebo. Gdje je taj Saturn? Za gospodom je ostala šalica i tanjur. Gospodska šalica i gospodski tanjur od debelog porculana žućkastog od vremena. I srebrni lančić u šalici. Otpila je još jedan gutljaj đina i otišla po lančić. Bilo joj je ugodno omatati ga oko prstiju. Kao da joj se oko srca omataju Babičine riječi i priče stare Majkice. Gravurom se upisuju u nutrinu. Upisuju se u spomen i dugo sjećanje.Vidjela je već ovaj lančić. Mamica ga je nosila oko vrata dok se fotografirala na stablu stare jabuke bagačune. Mamica je bila lijepa. Bijela haljina s kragnom opasala joj je struk i prostrla se do potkoljenica. Lice joj je bijelo i oči smeđe. Poluduga smeđa kosa prikopčana ukosnicom s desne strane dodiruje joj ramena. Šiške se spuštaju do pravilno uvijenih obrva. Noge prebačene jedna preko druge obuvene su u bijele čarape i sandale s remenčićima. Mamica se fotografirala na dan firme. Babica joj je poklonila lančić od rimskog srebrnjaka. Poželjela je imati tu fotografiju na kojoj Mamica prekriženih nogu sjedi na povijenoj krošnji jabuke bagačune. Lijepa poput glumice. Sutra će posjetiti Mamicu. Mamica čuva stare fotografije u žutoj Kodak kutiji. Donja ladica komode u spavaćoj sobi. Mamica nije postala glumica. Postala je službenica Podravke. Iz Srednjaka joj je pogled bježao u Starčevićevu. Čeznutljivo je promatrala kako niče nova Podravkina zgrada za upravu i financije. Pitala se tko će imati sreću raditi u novim i lijepim uredima. Na 3. i 4. godini Podravka je stipendirala ekonomiste i Mamica je imala tu sreću. Mamica je maturirala u tišini. Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito. Maturanti nisu smjeli slaviti ni pjevati. Smjeli su nositi maturantske kostime. Odjevene kao ciganke Mamica i njezine drugarice fotografirale su se na polukružnim betonskim klupama ispred Srednjaka. Imale su zavezane marame oko vrata i duge crne suknje s ružičastim cvjetićima kakve danas ponovno šeću nekadašnjim Trgom maršala Tita. Jednom me Mamica odjenula u svoj maturantski kostim za maškare. Bila sam uvjerena da sam maskirana u vilu. Dotrčala sam kući plačući. U susjedstvu su mi rekli da sam prava ciganica.U povorci koja je šaputala maturantice u ciganjskim kostimima uputile su se do centra grada. Hodale su do brončane skulpture ‘Partizanskog borca u izvidnici’ kako bi odale počast drugu Titu i završetku škole. Maturalna večer završila je kupanjem u potoku Koprivnica na kupalištu podno Babičina dvorišta. Nastavit će se…