Ako nekome nije jasno na kojoj su civilizacijskoj razini ne baš malobrojni hrvatski građani, u ovom slučaju pripadnici većinske nacije, dovoljno je bilo pogledati istupe na ovotjednoj sjednici Sabora. Majda Burić, vrlo ambiciozna i ne odviše mudra zastupnica vladajućeg HDZ-a (potonje je sjajna osobina za brzo napredovanje u stranačkoj hijerarhiji!) napala je svoju riječku sugrađansku Katarinu Peović. Ukoliko je Burićkino političko neslaganje sa stavovima radikalne ljevičarke iz Radničke fronte bilo očekivano, a i nitko nije očekivao njenu uglađenost, ipak je na najbizarniji način nadišla sebe samu. A to nije bilo jednostavno, budući da se pamte još neki njeni ispadi netrpeljivosti.
Zastupnica Burić je, naime, optužila zastupnicu Peović za navodne ‘rusoljubne’ osjećaje, što u danim političkim okolnostima i brutalnoj ruskoj agresiji na Ukrajinu i nije tako neočekivano jer se na taj način s brojnim zastupnicima redovno obračunava i premijer Plenković. No, u taj je ksenofobični kontekst stavila i ‘srboljubne’ osjećaje svoje političke protivnice.
Prema HDZ-ovoj zastupnici, pozitivni osjećaj prema Srbima, dijelu kojih je Hrvatska također domovina, apriori je nešto neprihvatljivo i politički suspektno. Izrekla je to jer je svjesna da će takva etiketa dopasti mnogim njenim stranačkim kolegama, ali i srbofobičnom dijelu hrvatske javnosti. Potpirivanje mržnje prema Srbima, koje se kao nacionalnu manjinu ne odvaja od beogradske velikosrpske ideologije, uvijek je u modi. Lijepo je imati nekoga na koga ćeš uvijek usmjeravati svoje frustracije i koga ćeš kriviti za vlastite neuspjehe.
Postoji tek jedan ‘manji’ problem. Tri zastupnika srpske manjine u Saboru održavaju HDZ-ovu većinu, samim tim i opstojnost Vlade. Burićka je, dakle, iskazala i netrpeljivost prema onima koji vjerno štite fotelju Andreju Plenkoviću. Zato ne čudi što je od svog lidera dobila naredbu da se hitno ispriča Srbima. S nelagodom je to učinila na najšturiji mogući način, kako se to i čini kad zadovoljavaš formu u koju osobno ne vjeruješ. Plenković se na taj način s manje nelagode mogao u četvrtak u Davosu sastati i sa srbijanskim predsjednikom Dačićem, jer je na tradicionalnom primanju na pravoslavni Božić reaktivirana politika poboljšanja političkih i gospodarskih odnosa sa susjednom državom.
Najzanimljivije je da se o ispadu zastupnici Burić još nije oglasila stranka Milorada Pupovca. Zbog svojih su parcijalnih interesa opet zažmirili na izljeve netrpeljivosti svojih političkih partnera. Čast je čast, ali korist je ipak korist. Time je Pupovac još jednom potvrdio da je neprincipijelno političko trgovanje temelj njegove opstojnosti.
Sažeto rečeno, HDZ-ov i SDSS-ov klub u parlamentu odlično surađuju kod se razina međunacionalne netrpeljivosti dodatno povećava, i to punih četvrt stoljeća nakon okončanja Domovinskog rata i mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i Srijema. Tragično je da u tome ne sudjeluju samo vodstva Domovinskog pokreta, suverenista i ostalih deklariranih ksenofoba, već i dijelovi europskim vrijednostima usmjerene, ali samo na formalnoj razini, vladajuće stranke. Od suočavanja s velikim socijalnim i razvojnim problemima, Plenkovićevim je sljedbenicima mnogo važnije održavati se na vlasti podupiranjem najnižih političkih strasti. U hrvatskoj je politici sve jedna velika obmana.
U kojoj je mjeri hrvatsko društvo polarizirano i prepuno ideološke i svjetonazorske netrpeljivosti, pokazao je još jedan indikativni slučaj. Već poznato javno klečanje na Trgu bana Jelačića ironizirali su članovi varaždinske kazališne družine Kerekeš u svom performansu posvećenom kuhanju gulaša, zbog čega su zatrpani izljevima mržnje i fizičkim prijetnjama.
Dio onih koji se zaklinju u kršćanske vrijednosti nakon toga je pokazao svoje pravo lice. Njima, kako je razvidno, ništa ne znači moralni orijentir, sažet u Deset božjih zapovijedi. Umjesto toga, promovirali su talibansku verziju katoličanstva, gdje je rigidna ideologija, koji bi želji premetnuti u dominantnu doktrinu, puno važnija od temeljnih ljudskih prava, pogotovo onih ženskih. Ultraklerikalci se dive islamskih fundamentalistima koji drže žene u potpunoj javnoj izolaciji, kako svojim ponašanjem, djelovanjem i oblačenjem ne bi ni na koji način ‘izazivale’ muškarce, koji bi se time pretvorili u neupitne obiteljske gospodare.
Usto, u javnosti ne bi smjelo biti prositno ni bilo kakvo kritičko preispitivanje takvog srednjovjekovnog tumačenja religijskih dogmi. U tom bi kontekstu i satira na takvo viđenje društvenih odnosa bila tretirana kao ‘djelo Sotone’. Intervju na tu temu, prepun inkvizitorske retorike, ovih je dana na stotine mail adresa razaslao pokretač te bizarne i za razvoj modernog društva vrlo opasne molitvene inicijative. Dobila ga je većina medija i nebrojeni intelektualci, a adrese su skidane i s web stranica hrvatskih sveučilišta.
Kako se i moglo očekivati, katolička se hijerarhija o toj ‘talibanizaciji’ vjere nije očitovala, a strah da bi reagiranjem na evidentno kršenje ustavnih prava i sloboda mogla izgubiti nešto od svog vjernog biračkog tijela iskazala je i poslovično šutljiva vladajuća stranka. Falilo je samo Plenkovićevo vječito objašnjenje da nije stigao vidjeti o čemu se tu radi. To je i logično, jer premijer i njegovi najbliži suradnici nemaju vremena za uočavanje grubog narušavanja ustavnih vrijednosti. Sada su do grla u neuspješnom suočavanju s rastom cijena i padom standarda.
U Hrvatskoj, spletom okolnosti i članici Europske unije, ukinut je, sve u svemu, lovostaj na Srbe i liberalnu usmjerenu javnost. Tko je idući na redu?
