Čovjek kao društveno biće ima potrebu biti prihvaćen u obitelji i zajednici u kojoj živi baš takav kakav je. Drugačiji, različit, poseban i jedinstven. No, to baš i nije jednostavno. Naime, Hrvatska je još uvijek, priznali si to ili ne, vrlo konzervativna zemlja. Iako, stupanj konzervativnosti različit je od područja do područja lijepe naše. Stoga je najvažnije raditi s djecom i poučavati ih o toleranciji prema različitosti. Odličan početak je rad s djecom predškolskog uzrasta. Tako mala djeca prihvaćaju različitosti. Udruga koju vodim provodi niz projektnih aktivnosti usmjerenih za postizanje višeg stupnja senzibiliteta za različitost. Tako sam jednom prilikom u jednom dječjem vrtiću postavila djeci pitanje kako bih saznala u kojoj mjeri oni vide različitost kod djece naših članova koji su bili u kolicima. Odgovor koji mi je ispunio srce glasio je: ”Pa Ana Marija je djevojčica, a Josip je dječak’‘. Dakle te male mudre glavice su vidjele samo ono što je najvažnije. Djevojčicu i dječaka, djecu kao što su i oni sami, a ne da su u kolicima.
Sad se moram vratiti na onu konzervativnost u našoj zemlji. Ta ista djevojčica Ana Marija šetala je sa svojom majkom ulicama našeg predivnog i vrlo pristupačnog grada čijim se ulicama mogu kretati osobe u kolicima. U toj bezbrižnoj šetnji mame i djevojčice koja se vozila u kolicima odjednom se stvorila ispred njih starija gospođa. I uzviknula: ”Tko je vidio da se tako velika curica vozi u kolicima?! Diži se i hodaj, a ne da te mama mora voziti!”
Majka i djevojčica našle su se prestravljene načinom obraćanja njima nepoznate žene. S pitanjem odakle joj pravo da im se obrati i još tako drskim i neprimjerenim pitanjem. Starija gospođa nije prestajala držati „slovo“ majci djevojčice kako je neodgovorna majka koja je razmazila curicu do te mjere da više ni hodati neće. Ta starija gospođa vjerojatno je nečija baka koju sigurno unuci obožavaju. Vjerojatno ima utjecaja na njihov odgoj. Ostaje mi vjerovati da njeni unuci pohađaju vrtić u kojem se uči o toleranciji prema različitosti iz naše slikovnice „Bontončić“ ili kako biti prijatelj svima.
