[KOLUMNA] Vinarija Šipek – prva podravska ekološka vinarija

Ako do sada nikada niste bili u Podravini, a volite vina onda jedino mjesto koje morate posjetiti je Vinarija Šipek. Smještena na popularno zvanom „Veselom bregu“ u Kloštru Podravskom prva je ekološka vinarija u ovoj regiji. Netaknuta priroda, ekološka proizvodnja i podravski specijaliteti koje već godinama osmišljavaju i umješno pripremaju otac Đuro i sin Matej. Na „Veselom bregu“ ili kako ga lokalci ovdje nazivaju „Bregu sv. Franje“ proizvode se posebna vina od grožđa koje dozrijeva na „podravskoj pustinji“, koje je specifično po svojim sortnim aromama što vinima daje notu profinjenosti i elegancije. Vina koja se prije svega piju, a onda se u njima uživa još danima, čini taj božanski nektar posebnim na ovom lokalitetu. vinarija šipek

Vinarija Šipek najbolji je primjer predivnog sklada čovjeka i prirode i kakva vina mogu nastati kada im se da sloboda i na njega se ne utječe raznim kemijskim preparatima ili šećerima koji na kraju dobro prodaju vina, ali naposljetku uništavaju njegovu pravu strukturu.

vinarija šipek

Đuro Šipek za sebe kaže da ne zna puno o vinima, odnosno da još uči, no zapravo je ovaj vremešni vinar utemeljitelj pravog ekološkog vinarstva u Podravini te je, slikovito rečeno, pravi inovator u svijetu vinarstva, ali i nekih drugi ekoloških proizvoda. Ekologija je za Đuru način života pa tako i hrana koju naš domaćin zajedno sa svojom obitelji sprema u svojoj kleti, koju rado posjećuju turisti, ali i mnogi poznati vinski znalci.

Doći kod Đure Šipeka nikad nije samo kušanje vina, već je to jedna avantura i putovanje u vinsku prošlost pa sve do samih početaka nastanka vinove loze. Sin Matej jednaki je zaljubljenik u vina pa je ipak odlučio zakasniti na trening i s nama kušati neka nova mlada vina (koja su još bila mutna, jer na taj način najbolje se vidi potencijal vina, kao i smjer u kojem se neko vino kreće, op.a.).

vinarija šipek

Prvo smo krenuli s lokalnom autohtonom starom sortom plemenkom uz domaće bruskete (prema njima su ovi kupovni samo loša imitacija nečega što bi trebalo biti brusketa, op.a.) koji se doslovno rade od staroga kruha, repičinog ulja, domaćih začina i pečeni u krušnoj peći. Plemenka inače nije sorta koja daje neke iznimne rezultate, ali u obitelji Šipek ona je prava poslastica. Voćna, medna i užitna pravi je pitki eliksir kojeg ne možeš prestati piti. Nakon plemenke krenuli smo u pravi vinski maraton mladih vina, o kojima se ove godine skrbio sin Matej, koji polako, ali sigurno kreće očevim stopama i preuzima cijeli posao. Nakon plemenke graševina je bila pravo oduševljenje zbog lijepo zaobljenih voćnih aroma, svježine koja je tako specifična za našeg domaćina, jer Đuro prije svega radi vina za piti. Aromatika i mirisi, jednom riječju filozofija vina, to dolazi tek kasnije, najčešće spontano, kakav je i on sam. Uz graševinu, na stol su došli i poznati Šipekovi oblizeki – domaća zaseka koja se radi od domaće slanine, s finim začinima i ljutkastom mljevenom crvenom paprikom, naravno sve iz njihovog vrta. Zajedno sa zasekom probali smo i nešto novo što je obitelj Šipek pripremila iznimno za ovo kušanje. Kruščići s namazom od bučinog ulja koje se radi od onog što ostane nakon prešanja bučinih sjemenki te se zajedno s začinima fino poprži na tavi i od toga nastane nešto što je toliko fino da bi ga preporučili uz svako dobro bijelo vino. Namaz se dodatno ukrasi sa svježom ljutom papričicom. Nakon graševine kušali smo kerner koji je specifičan za ovaj kraj, iako nismo toliki ljubitelji kernera ovaj je bio dobar – polusladak i aromatičan, pravi podravski kerner. Za kraj kušali smo vetlinac i bouvier – bouvier poznata vinarija šipekmuškatna sorta od koje se često rade polusuha i slatka vina, ali i poznati slovenski pjenušac Radgonska Penina i ove godine (iako u suhoj i voćnoj varijanti, op.a.) bila je pravo oduševljenje za naše nepce. Kombinacija bouvierove slatkoće i egzotičnog voća, zajedno sa Šipekovim ljutkastim i originalnim oblizekima bili su pravi vrhunac večeri. Naravno kako kod Đure Šipeka ništa ne može proći bez iznenađenja, kušali smo i kadarku, staru crvenu sortu od koje se dobije crveno vino koje nas je bojom podsjetilo na rose, ali zapravo radi se o vinu koji se dobiva metodom samotoka, gdje se vino ne dobiva klasičnim prešanjem grožđa, već narodski rečeno gnječenjem i ono što iscuri je vino. Vinski maraton završili smo poznatim bijelim cuveeom koji se radi od traminca, sivog pinota, bijelog pinota, malvazije i klešćeca, no kod Šipeka cuvee nije vino za gemišt, već mješavina sorti koja savršeno objedinjuje vinarevo znanje, ljubav i prirodu.

Večer kod našeg domaćina nikad ne završi uobičajeno, tako smo i ovaj put „zastranili“ u filozofiju vina kušajući razna ekološka ulja, neka starija vina i pričali o pozitivnom djelovanju vina na ljudsko zdravlje, jer kako nas je poučio naš prijatelj i domaćin Đuro: „Vino je najkorisnije od svih pića, najukusnije od svih lijekova i najslasnije od svih živežnih namirnica.“ Što drugo, nego složiti se s tim mudrim i duhovitim vinskim umjetnikom!

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com