Nina Šešić Mežnarić (35) po zanimanju je fonetičarka i antropologinja, a već se 30 godina bavi i folklorom. Počela je plesati u dječjoj grupi Folklornog ansambla Koprivnica kad je imala samo pet godina, a danas je stručni plesni voditelj tom istom ansamblu.
– Mama me vodila na probe kad sam bila još jako mala. Od pete godine nastupam, cijeli život okružena sam plesom. Oduvijek sam preblizu da bih bila indiferentna. Spontano je došlo da počnem raditi i koreografije, a kasnije i voditi ansambl – kaže Nina.
Za vrijeme studija plesala je u zagrebačkim folklornim ansamblima ‘Ivan Goran Kovačić’ i u Zagrebačkom folklornom ansamblu dr. Ivana Ivančana. Njene su koreografije, osim FA Koprivnica, izvodila i društva iz Zagreba, a prošle je godine radila i sa Varaždinskim folklornim ansamblom.
Na 19. Festivalu folklorne koreografije u Đurđevcu koji je održan prošlog vikenda, Nina je osvojila 2. nagradu za svoju koreografiju ‘Podravinom – od Molvi do Ždale‘ koju je izveo Folklorni ansambl Koprivnica.
– Jako sam sretna. To je svakako potvrda da je nešto dobro napravljeno. Mnogo mi znači jer dolazi od struke. Ljudi u žiriju su cijenjeni koreografi i stručnjaci u tom području. Mogu reći da mi je to čak najdraže natjecanje, jer se ocjenjuju baš umjetnički elementi – kaže Nina.
Prva koreografija koju je osmislila ‘Julijuša deneka dvanajstoga‘ pjesme Međimurja, izvedena je 2015. godine na ovom istom natjecanju i tada je osvojila treće mjesto.
– Nagrađena koreografija ‘Old Molva do Ždale’ je nastajala u fazama, nekako spontano, ali ispalo je jako dobro – kaže Nina. Postojalo je par lijepih pjesama iz Molvi koje je otpjevala baka Ivana Ivančana, Eva Ivančan i on ih je zapisao u nekoliko svojih knjiga. Nina je htjela da te pjesme zažive, te je napravila priču s plesovima iz Molvi, a povodom 40-e obljetnice društva dodala je još i plesove Ždale i tako je nastala koreografija za koju je primila priznanje u Đurđevcu.
Uvijek se mnogo konzultirala literaturom, istraživala i proučavala stare pjesme i plesove, ali najljepše joj je kad može razgovarati s ljudima i na taj način učiti.
– Kad sam radila plesove Ždale imala sam jako veliku sreću jer mi je jedan gospodin koji je tada imao 83 godine prenio svoje iskustvo, plesove i pjesme iz svoje mladosti na mađarskom koje su bile sve fonetski zapisane u staroj pjesmarici njegove majke – kaže Nina koja uvijek nastoji ispričati priču koreografijom, nikada to nisu samo plesovi. Također kaže da je važno ukomponirati i dozu umjetnosti i tradicije koja treba biti uklopljena pravilno i smisleno, a važno joj je da koreografija, ali i izvedba bude zanimljiva ljudima i publici.
