Mračni srednji vijek?

Iako je svoju kantatu pod nazivom Carmina Burana Carl Orff skladao početkom 20. st. (praizvedena je 1937.), ovo je maestralno glazbeno djelo, u kojem su Koprivničanci mogli uživati prije desetak dana, na više načina povratak u daleko stariju prošlost. Počnimo od prilično očite činjenice da je najvećim dijelom kantata ispjevana na srednovjekovnom latinskom. Nadalje, djelo je harmonijski jednostavno, a melodijski predstavlja povratak na renesansnu glazbu. Naglašenu izravnost Orff ostvaruje fokusom na ritam kao primarni element – jednostavan, ali dinamičan, uz česte promjene između taktova.


Okosnicu Carmine Burane predstavlja istoimeni tekst koji seže do 11./12. st. Ime jednostavno znači Pjesme iz Beuerna (Benediktbeuerna), a sadržajno pokazuje svu kompleksnost razdoblja koje obično nazivamo Srednjim vijekom. Iako autore tekstova možemo tražiti među studentima teologije, pjesme su satirične, često kritične prema Crkvi i dominantnim moralnim vrijednostima, posebno kada se radi o licemjerju. Mnoge su pastoralne (tal. pastorale ← lat. pastoralis „pastirski” odnosno inspirirano idealiziranome životu u prirodi), slave jednostavne životne užitke poput hrane i alkoholnih pića (kao napitnice, pjesme za nazdravljanje) odnosno tjelesne ljubavi (nasuprot ideji tjelesnosti kao grijeha).
Srednji vijek, razdoblje primarno europske povijesti koje povjesničari obično smještaju između pada Zapadnoga Rimskog Carstva 476. god. te razdoblja velikih otkrića i renesanse zapravo je prilično raznorodno razdoblje. U europskoj ga povijesti obilježavaju feudalizam, deurbanizacija i posebno u ranoj fazi migracije te dominacija kršćanskoga pogleda na svijet nasuprot antici.

Već letimičan pogled na vizualnu umjetnost srednjega vijeka pokazuje napuštanje ‘realističnih’ prikaza ljudskoga tijela te naglasak na simbolički prikaz koji nerijetko zahtjeva poznavanje kôda. Plava je boja tako vezana uz božansko i transcendentalno, dok crvena predstavlja zemaljsko i ljudsko. Široko je poznata simbolika jaganjca kao žrtve te stoga i simbola Mesije, ali i druge su životinje imale snažnu simboličku vrijednost – od pauna čiji je rep predstavljao zvijezde i noćno nebo, preko delfina koji simbolizira uskrsnuće jer zaranja u tamne dubine da bi ponovno izronio na svjetlo, do lava koji može predstavljati Sv. Marka Evanđelista, ali i samoga Krista.

Ipak, upravo je Katolička crkva zaslužna za očuvanje veza s antičkom tradicijom, proučavanjem filozofskih i književnih djela kako iz grčko-rimskoga svijeta, tako i iz židovskoga te kasnije islamskoga. Iako je svrha tih studija bila uvijek zadana kao dokazivanje istine otkrivene u Svetome pismu, u konačnici su doprinijeli širenju obzora.
Danas na srednji vijek često gledamo kao na mračno razdoblje povijesti, između ostaloga zato što o njemu malo i znamo (posebno o ranome srednjem vijeku, kada su se tek formirale nove države na ruševinama carstva), ali i zahvaljujući slici iz medija, posebno holivudskih filmova koji ga prikazuju kao tamno, sivo, prljavo doba. Paradoksalno, svakodnevna je srednjovjekovna odjeća zapravo bila u živim bojama, u umjetnosti su korišteni šareni dragulji i koristi se filigranska tehnika obrade metala (< tal. filigrana < lat. filum „nit” + granum „zrno”).

Istovremeno, moderna hrvatska država naglašava svoj kontinuitet od ranoga srednjovjekovlja, što se odražava u imenima ulica i trgova, vojnome odličju pa i popularnosti nekih od osobnih imena. A zbog svoje mistike, srednjovjekovlje i dalje budi širok interes, koji kulminira – kao i samo razdoblje – u nadolazećoj renesansi. Vidimo se na festivalu!


Vezani članci

Najčitanije