Ivan radi u glavnom media centru gdje osigurava da proces prevođenja press konferencije na pet jezika teče glatko. Osim toga, na stadionima nakon utakmice ima zadaću prevođenja za igrače koji ne govore engleski. FIFA mu plaća gotovo sve troškove života u Kataru
U ovim trenucima Katar je sportski centar svijeta. Tamo se igra Svjetsko nogometno prvenstvo na kojem su i naši Vatreni, ali i brojni hrvatski navijači. Među sretnicima koji imaju privilegiju gledati utakmice uživo nalazi se i Križevčanin Ivan Mušlek (33) koji je volonter FIFA-a.
Ivan je završio studij javne uprave na Pravnom fakultetu u Zagrebu, radio je u struci gotovo tri godine, ali nije mu se svidjelo pa je napravio priličan zaokret u karijeri i okrenuo se onome što mu je od mlađih dana uvijek bila želja – sportsko novinarstvo. Šest godina radio je u Zagrebu kao novinar da bi se potom vratio u Križevce gdje je u udruzi P.O.I.N.T. radio na provođenju EU projekata u sklopu kojih se u Križevcima dovršava zgrada u kojoj će biti zvjezdarnica. Volonterska pozicija sportskog novinara u Kataru predstavlja mu spajanje posla s jednim od hobija kojim je popunjavao slobodno vrijeme.
– Desetak mi je godina želja bila volontirati na SP-u u nogometu ili na Olimpijskim igrama. S obzirom na to da se za to treba dosta toga poklopiti u životu, tako se i meni ta mogućnost otvorila tek s 33 godine. Moji zadaci vezani su za rad u glavnom media centru, gdje na press konferencijama dan uoči određenih utakmica tim od desetak ljudi, među kojima sam i ja, treba osigurati da cjelokupni proces prevođenja konferencije na pet jezika teče glatko – kaže nam Ivan.
Isto tako, radi i na stadionima gdje nakon utakmice imaju zadaću prevođenja za slučaj da neki od igrača ne govori engleski jezik.
– Konkretno, zasad sam zadužen za utakmice Hrvatske i Srbije, a radno vrijeme u grupnoj fazi je pet sati na stadionu te između četiri i pol sata i šest sati na novinarskim konferencijama. Također, ne radi se svaki dan, zasad se držimo prosjeka da radimo četiri do pet dana u tjednu – otkriva.
Put od kandidata do volontera u Kataru nije bio kratak niti lak. Ivan se prijavio u travnju, a prijavu u kojoj su detaljno prolazili kroz njegovu naobrazbu, radno iskustvo, hobije i slično popunjavao je dva sata. Od lipnja do kolovoza odradio je tri razgovora s predstavnicima FIFA-e, a konačnu potvrdu da je izabran dobio je u kolovozu.
Javio nam se iz Katara u kojem je zajedno s radnim kolegama smješten gradu Al Wakrahu, vrlo blizu stadiona Al Janoub, jednog od osam na kojima se igra prvenstvo.
– Smještaj je nov, prvi smo gosti u njemu, a zanimljivo je da su na dan mojeg dolaska radnici još dovršavali radove u i oko nekih zgrada koje su dio smještaja. Radi se o golemom kompleksu koji je kombinacija hotelskog i studentskog smještaja, na što me podsjeća svojim brojnim paviljonima. Smješteni smo u dvokrevetnim sobama koje su vrlo prostrane, svaka ima svoju kupaonicu i klima uređaj, imamo i kuhinju na raspolaganju tako da nam doista ništa ne nedostaje u smještaju – opisuje ovaj Križevčanin.
FIFA im pokriva troškove smještaja od 15. studenog do 21. prosinca, a smještaj je u neposrednoj blizini metro stanice, tako da na stadione i u media centar mogu doći vrlo jednostavno. Osiguran im je bogat doručak, dok u smjenama koje odrađuju na raspolaganju imaju restoran. Plaćeno im je životno i zdravstveno osiguranje, dobili su SIM karticu s 40 GB interneta i neograničenim pozivima unutar Katara, imaju besplatan javni prijevoz u cijeloj državi te besplatan upad u glavne turističke destinacije.
– Dobili smo i vrlo bogat paket volonterske opreme od Adidasa, jednog od glavnih sponzora prvenstva. Uz to, nakon svake odrađene smjene dobijemo poklon koji je najčešće neki od suvenira iz službenog FIFA fan shopa. Na koncu, imamo i priliku uživo gledati utakmice na kojima radimo i to iz redova koji su vrlo blizu samom terenu. Kada bih zbrojio sve povlastice koje imamo, mislim da je itekako vrijedilo platiti avionsku kartu od Zagreba do Dohe (5200 kuna za povratni let) – zaključuje.
Puno je govora oko loše organizacije SP-a, u zadnji tren dogodio se preokret oko prodaje alkohola, no Ivan je svjedok kako organizator uči u hodu.
– Javni prijevoz funkcionira savršeno, stadioni izgledaju nevjerojatno i zasad mi se čini da tamo neće biti problema. Velik je problem prva dva dana bio u fan zonama. Naime, Katarani nemaju iskustvo organiziranja sportskog događanja na kojem se očekuje ovoliki broj navijača i već na utakmici otvaranja nastao je pravi kaos na ulasku u Corniche – najpopularniju fan zonu. Pustili su nekoliko tisuća ljudi previše u prostor gdje se čeka provjera za ulazak u fan zonu, pri tome su nastale ogromne gužve, a broj policajaca je bio otprilike jedan na 200 navijača, ako i toliko. Na kraju su velik broj ljudi morali vratiti te im nisu dozvolili ulazak. No, već od sljedećeg dana organizacija je bila osjetno bolja i takvi problemi se više nisu ponovili – otkriva.
Po dolasku u Katar dobili su dokument u kojem su navedene brojne preporuke, kao npr. nošenja kratkih hlača koje trebaju prekriti koljeno, a dobili su i nekoliko uputa o tome što je zabranjeno. To se prvenstveno odnosi na nultu toleranciju na šetnju gradom u alkoholiziranom stanju.
– No, mogu reći da sam dosad u metrou vidio dvije grupe engleskih navijača koji su bili teže alkoholizirani, znači da ih na ulici nitko od organa reda nije priveo. Također, većina navijača nosi kratke hlače koje ne prekrivaju koljena, tako da mislim da su Katarani malo olabavili neka od svojih pravila. No, to i dalje ne znači da ih se treba kršiti, jer kazne su doista visoke – priča.
– Sviđa mi se što uoči prvenstva ne postoji pretjerana euforija, tako da imam dobar predosjećaj što se rezultata Hrvatske tiče. Drugo mjesto iz Rusije će biti teško dostižno, treba se puno faktora poklopiti, posebno kroz turnir, ali recimo da prognoziram četvrtfinale – navodi. Iz ovog cijelog ‘katarskog’ iskustva Ivan očekuje da će dobiti velik broj kontakata s ljudima iz cijelog svijeta, a smatra da je posebno zanimljivo doživjeti jedan ovakav događaj ‘iznutra’ kao jedan od kotačića u organizaciji natjecanja.
Nesnosne vrućine i pristupačan narod
Tamo vlada nesnosna vrućina preko dana, a ono što uz nju posjetitelji prvo primijete jest pregršt modernih poslovnih zgrada kojih je, posebno u centru Dohe, na stotine. Večeri su ugodne, pogotovo ako puše vjetar što se dogodilo tijekom dva dana, u tom je slučaju i preko dana nešto ugodnije šetati gradom.
– Što se Katarana kao naroda tiče, prije svega treba napomenuti da je od ukupne populacije malo manje od 10 posto etničkih Katarana, dok su ostalo stranci. Međutim, oko popularnih bazara može se sresti dosta autohtonog stanovništva i vrlo su pristupačni, spremni na komunikaciju i prijateljski su nastrojeni. Ispituju nas dosta o državama iz kojih dolazimo, zanima ih naša tradicija, kultura, hrana, pa čak i glazba – kaže. Zasad nije imao dovoljno interakcije s autohtonim Kataranima da bi dao neku dublju procjenu. Po dosad viđenom, Ivan bi rekao da su Hrvati kao narod dosta opušteniji, spremniji na šalu i to često na vlastiti račun. U kratkom vremenu provedenom u Kataru upoznao je ljude iz više od 30-ak zemalja i svi su barem čuli za Hrvatsku, a neki su pokazali i zavidno znanje o Lijepoj našoj. Prve asocijacije su im Luka Modrić, Davor Šuker i hrvatska priroda i plaže za koje imaju samo riječi hvale.