Na tkalačkom stanu izrađuju tepihe, a rade i originalne pisanice od tjestenine

Udruga žena Budrovac jedna je od najstarijih na području đurđevačke Podravine. S ciljem da se brine o uređenju i napretku sela, inicijativu za osnivanje udruge, daleke 1973. godine dali su Đuka Ivo, Ivan Mesar i još nekoliko mještana. Žene su se udružile u tadašnji Antifašistički front žena, a za prvu predsjednicu izabrana je Marija Đeri koja je na toj funkciji bila u nekoliko mandata. Nakon nje, udrugu su vodile Zdenka Kovačev, Ivančica Baltić i Anica Zebec, nakon koje je ‘kormilo’ preuzela sadašnja predsjednica Marija Markuš koja je na čelu udruge zadnjih dvadesetak godina.

O Udruzi
Predsjednica nam je otkrila više o radu ove udruge.

– Mi, žene uvijek imamo posla po kući ili izvan nje, pa nas je teško okupiti sve u isto vrijeme. Razlog današnjeg sastanka je i dogovor za humanitarnu akciju koja nam predstoji – kazala je predsjednica Markuš, a mi smo o nekadašnjem radu udruge upitali tadašnju predsjednicu Zdenku Kovačev.
– Udrugu sam vodila u vrijeme Domovinskog rata. Tada smo se snalazile na razne načine. Uređivale smo naše selo, a kako su mnogi muškarci u to doba bili na ratištu, same smo i kosile travu na groblju – prisjetila se bivša predsjednica. Žene su pekle kolače koje su prodavale na zabavama, povodom blagdana i praznika. U suradnji s vatrogascima i same, često su organizirale zabave na kojima su uz kolače, prodavale kuhane kobasice i papaline, te vino, pivo i sokove. Zarađeni novac najprije su ulagale u obnovu društvenog doma. Kupile su i suđe i pribor za jelo koje su iznajmljivale za zabave i svadbe, a i danas imaju suđe za dvije stotine osoba. U društvenom domu priređivale su i predstave u kojima su glumili Krešo Kovačev te članice udruge Jelica Vinković, Katica Baltić, Ana Tomasov, Marija Lebinec i druge. Tekstove za predstave pisale su same žene, a teme su bile iz života na selu. Osim glumačke sekcije, članice udruge osnovale su i pjevački zbor koji je vodila Marica Đeri.

Zabave i druženja

– U vrijeme kad sam došla u udrugu, jako često smo organizirale zabave u društvenom domu. Od kuće smo nosile vino koje smo osim piva i sokova na zabavi prodavale, a pravile smo i sendviče. Na svakoj zabavi je bio ples srca“i čokoladni ples, a za zabavu se plaćala i ulaznina koja je iznosila 10 kuna. Kada sam kasnije preuzela mjesto predsjednice, nismo imale svoju prostoriju već smo se sastajale u dvorani društvenog doma. Prostorija u kojoj se sad nalazimo bila je u vlasništvu poljoprivredne zadruge i bila je zapuštena i puna nepotrebnih stvari koje su tu bile odložene. Naša prva predsjednica Marija Đeri bila je zaposlenica Poljoprivredne zadruge i na moj prijedlog nam je ishodila slobodno korištenje ove dvije prostorije. Organizirale smo akciju čišćenja i samo iz ove prostorije odvezeno je više prikolica smeća. Uredile smo je i osim što se u njoj sastajemo, došle smo na ideju da je pretvorimo u etno sobu. Putem oglasa smo pronašle tkalački stan koji smo uspjele dobiti za simboličnu svotu novca, a nakon toga smo od donatora iz Čepelovca na poklon dobile i drugi. Imale smo tkalački stan, no problem je bio da niti jedna od nas nije znala raditi na njemu. Na sreću, saznale smo za baku Rozu iz Novog Virja koja je tkalačko znanje imala u malom prstu i bila je sretna da to znanje može i nama prenijeti. Tako smo baku Rozu nekoliko dana iz Novog Virja dovozili u Budrovac, a ona nas je učila ovaj stari zanat. Bake na žalost više nema među nama, no ostalo je znanje koje nam je prenijela. Imamo dvije dimenzije naših domaćih tepiha, a Gunje smo radile i za Konjički klub Đurđevac. Tkanje gunja vrlo je komplicirano i zahtjevno, a za mali otirač od pola metra treba i pet sati neprekidnog rada. Za veće tepihe treba i po tjedan dana. Mnogi znaju za naš rad i uvijek netko traži domaće tepihe ili otirače pa Marija Karašić, Marija Lebinec i muški član udruge Mladen Rogoz imaju pune ruke posla, jer za sad su samo oni savladali vještinu tkanja – kazala je predsjednica Markeš.

Čuvanje tradicije

Članice udruge čuvaju tradiciju pa u svojoj etno sobi već imaju tradicionalno uređen stari krevet, zipku, blagovaonski stol i stolice, ormare, klupu i nošnje. Vještih ruku, izrađuju suvenire od gipsa, papira, platna, vune i drugih materijala. Za Božić izrađuju kuglice i vjenčiće za bor. Za Valentinovo imaju prodajnu izložbu srca i drugih suvenira od vune i drugih materijala.
– Za Uskrs imamo prodajnu izložbu pisanica od tjestenine. To je originalan suvenir i koliko znamo, to ne radi nitko osim nas. Nemamo niti jedno takvo jaje da vam pokažemo jer je velika potražnja za njima – čuli smo u razgovoru i saznali da te originalne pisanice rade Marija Markuš, Mateja Lončar i Mateja Peti.
Glavna manifestacija Udruge žena Budrovac je Susret prijateljskih udruga koji se održava uoči Velike Gospe, 14. kolovoza. Toga dana u društvenom domu okupe se srodne udruge iz Koprivničko-križevačke i susjednih županija, a održava se i izložba ručnih radova i suvenira. Članice svoje suvenire prodaju i na tržnicama u Đurđevcu i Bjelovaru, a zarađeni novac ide u humanitarne svrhe. U suradnji s udrugom ‘A je to’ prikupljaju humanitarnu pomoć za potrebitu djecu i odrasle. Svojim kolačima i suvenirima sudjeluju na Danima voća, Podravskim motivima i na Picokijadi. Edita Blen, Marija Markuš, Ljubica Babec, Nevenka Horvat i Marija Lebinec na Picokijadi sudjeluju i u scenskom prikazu obrane od Turaka.
– Prikupljamo hranu za potrebite i raznosimo po našem đurđevačkom kraju, od Kloštra do Đurđevca i na raspolaganju smo 365 dana u godini. Prije korone smo išle u udrugu udomitelja za djecu Osmijeh gdje smo djeci za sv. Nikolu nosile prigodne darove. Na prvom mjestu su nam ta djeca, stari i nemoćni, pa i danas imamo sastanak za prikupljanje sredstva za humanitarnu pomoć – dometnula je predsjednica.
Osim čuvanja kulturne baštine, humanitarnog rada i izrade suvenira, udruga je pokrenula i obnovu ribnjaka u selu, a žene su u selu dale podići i novu kapelicu s kipom svetog Martina. Uz sve aktivnosti, članice udruge jednom godišnje idu na izlet. Udruga žena od svog osnivanja nije niti jedan dan prestala s radom, a za svoje aktivnosti ima veliku potporu Grada Đurđevca i Turističke zajednice Đurđevac. Danas udruga ima 21 članicu. Najstarije su Đurđa Mesar koja ima 89, i Marija Lebinec kojoj je 87 godina. Još uvijek su aktivne. Na Picokijadi se za njihove kolače čekalo u redu, a ove godine primile su i priznane svoje udruge. Najmlađe članice su Lucija Perčulija i mala Lana Markuš pa je za nadati se da je pred Udrugom svjetla budućnost.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com