Naš Muzej prehrane jedinstven je u Hrvatskoj, a hrana je dio naše kulture

Podravka je oduvijek bila važan dio identiteta Koprivnice i našeg kraja, a Muzej prehrane jedan je od rijetkih takvih muzeja u Hrvatskoj. Osim toga, prehrana nije prva stvar koja nam padne napamet kad pomislimo na muzej, muzejsku građu i kulturnu baštinu, no upravo je zato Muzej prehrane još vrijedniji jer nas podsjeća i uči da je upravo hrana važan dio identiteta svake zajednice. U njega je nedavno stiglo nekoliko stotina novih muzejskih materijala, a povodom Noći muzeja otvorena je i nova izložba koja svjedoči o tome koliko je lokalna zajednica usko povezana i određena upravo hranom. O svemu nam je u razgovoru otkrila Nada Matijaško, kustosica Muzeja prehrane.


Koliko je Muzej prehrane jedinstven za Koprivnicu, našu županiju pa i za

Hrvatsku?

Podravkin Muzej prehrane jedan je od rijetkih u kojem se može vidjeti prikaz

industrijske proizvodnje, a jedan je od malobrojnih muzeja tvrtke koji postoje u


Hrvatskoj, a pogotovo ako uzmemo u obzir da se radi o prehrambenoj industriji.

Kako je i kada uopće došlo do osnivanja ovog Muzeja?

To je bilo povezano s tim što je Podravka 70-ih godina imala snažan razvojni ciklus, Podravka je osjećala da je posebna, da je gospodarski osebujna, i zbog svoje povijesti i zbog skromnih početaka. Dogodile su se prave stvari, pokrenula se proizvodnja Vegete,

juha, konzervi i drugih novih proizvoda po vlastitim recepturama, čak su se osmislili i

proizveli vlastiti strojevi. Vidjelo se, dakle, da bi to bilo dobro i vrijedno sačuvati i


objediniti na jednom mjestu za buduće generacije. Muzej je otvoren 5. studenog 1982.

godine, tada povodom 35 godina Podravke.

Je li točno da je i zgrada u kojoj se Muzej danas nalazi svojevrsni ‘muzejski

primjerak’?

Muzej je smješten u zgradama nekadašnje koprivničke gradske klaonice koja je

izgrađena još 1892. godine i što je rijedak primjer stare industrijske arhitekture. Ta je

lokacija tada bila povoljna jer je u to vrijeme bila van grada i uz potok, a kad je

Podravka počela proizvoditi mesne juhe 1958. godine, zaključak je bio da bi bilo dobro

da klaonica uđe u sastav Podravke. Međutim, već 1975. počela se graditi nova mesna

industrija na Danici pa su nakon preseljenja na novu lokaciju ovi prostori ostali prazni.

U Koprivnici, u kontekstu industrijske arhitekture, imamo ovaj mlin preko puta koji je

nešto stariji, stari Podravkin mlin je ipak s početka 20. stoljeća kao i tvornica ulja čije se

pročelje još uvijek može vidjeti. Tako da, ovi su prostori zaista rijedak primjer

industrijske arhitekture, a kao kulturno dobro je od 2006. godine i pod zaštitom.

FOTO / IVAN BRKIĆ

Kako prehrana može postati muzejski izložak?

Prvenstveno se radi o našim starim strojevima, ambalaži, etiketama, reklamnom

materijalu. Imamo sveukupno 10 zbirki originalnih predmeta koji svjedoče o

industrijskoj proizvodnji u Podravki. S druge strane, kada se Muzej osnivao, nije se iz

vida željelo ispustiti kako se hrana na ovim prostorima proizvodila prije nego što je

postojala Podravka. To je etnografski dio zbirke, tradicijska obrada zemlje i namirnica

pa sve do predmeta za posluživanje hrane i slično. Zanimljiva je i zbirka pripremljenog

kruha i peciva koja je konzervirana voskom i još se uvijek prilično dobro drži. Nešto od

toga su izradili tadašnji Podravkini pekari, ali i lokalne domaćice.

Kako hrana uopće može biti kultura?

To je zanimljivo pitanje, a stručnjaci su se sve više tim pitanjem počeli baviti upravo 70-

ih godina. Hrana je povezana s identitetom, a to je uvijek bilo isticano i važno u

kontekstu Podravke koja je i danas važan i snažan dio identiteta Koprivnice. Hrana je

kultura jer čovjek je svejed, no ne jede bilo što, nego svaka zajednica ima svoja pravila,

postupke, odabire i običaje konzumacije hrane. U tome je ta kultura zapravo i sadržana i

različita je od zajednice do zajednice. Podravka je s tim u skladu počela djelovati ne

samo otvaranjem ovog Muzeja, već i osmišljavanjem recepata s industrijskom hranom te

izdavanjem knjiga i knjižica raznih recepata. Tu je bila i televizijska emisija ‘Male tajne velikih majstora kuhinje’ koja danas ima gotovo kultni status, a emitirala se tridesetak

godina u vrijeme kada to nije bilo uobičajeno kao danas. Na kraju, u kulturu hrane spada

i otvaranje ugostiteljskih objekata poput Pivnice, Podravske kleti i Štaglja.

Vratimo se ponovno na Muzej. Koji bi se izlošci mogli istaknuti kao najposebniji?

Teško mi je izdvojiti jedan ili tek nekoliko predmeta, no posebnost je svakako u toj

industrijskoj, proizvodnoj liniji koja je prilično kompletna. Sačuvani su strojevi iz 1958.

godine na kojima su se ručno pakirale Podravkine mesne juhe. Tada se odlučilo da će se

taj mesni ekstrakt briketirati što je bila i svjetska praksa jer Podravka možda nije

izmislila dehidrirane juhe, no na ovim je prostorima bila prva. Tada su naši majstori,

strojari i tehničari sami konstruirali strojeve, što je vrlo zanimljivo i dragocjeno, a ti su

strojevi bili u upotrebi sve do 1968. Zanimljiv je i stroj kupljen 1966. godine koji se

koristio za pakiranje malih marmelada i koji je bio posve automatiziran, a Podravka je

ponovno bila prva koja je u to vrijeme na ovim prostorima nabavila taka stroj.

Što još postoji u sklopu Muzeja?

Ovdje još uvijek postoji trgovina ‘Umjetnička radionica’ koja je nastala 1994. godine kada je oformljena djelatnost vezilja i tkalja te dizajniranja posuđa za potrebe Podravke,

najprije promocije, marketinga i opremanja ugostiteljskih objekata, a kasnije i kao

materijala za prodaju. Tih vezilja i te djelatnosti više nema, ali trgovina je ostala.

Osobno su mi posuđe i dizajn posuđa vrlo zanimljivi.

Motivi na tom posuđu vezani su za našu kulturnu baštinu, riječ je o specifičnom vezu iz

Koprivničkog Ivanca, ali i motivima koji su vezani uz određene arheološke nalaze

srcolikog oblika. Uvijek se tražila ta veza s motivom srca koja će podsjećati na naš kraj i

na Podravku, umjesto da se na svemu jednostavno nalazio službeni logotip.

FOTO: IVAN BRKIĆ

U ovogodišnjoj noći muzeja otvorena je i nova izložba. O čemu se radi?

Uvijek nastojimo sudjelovati u Noći muzeja, a ove smo godine sudjelovali osmi put.

Ove godine je tema Noći muzeja bila ‘Muzeji su važni’, a mi smo je odlično iskoristili jer je u Muzej u protekle tri godine stigao velik broj nove građe kakvu dosad nismo nikad

imali. Riječ je najprije o raznim poveljama, priznanjima i zahvalnicama koje će

najvjerojatnije sačinjavati jednu novu zbirku. Dobili smo i nešto nove ambalaže i, iako

ovdje čuvamo sve još od onih najstarijih, takvu je vrstu građe uvijek potrebno

nadopunjavati u kontinuitetu. Ambalaža je nešto što se brzo mijenja i traženo je pa mi je

drago da je dio građe upravo takav. Tu su i razni oglasi, sinopsisi za reklamne filmove,

crteži, foto-albumi. Te smo fotografije digitalizirali i pokazali jer nam se učinilo zgodno

da se Koprivničanci među kojima ima mnogo sadašnjih i bivših Podravkaša na njima

prepoznaju i prisjete nekih starih vremena. U svakom slučaju, pristiglo je nekoliko

stotina novih materijala koji svjedoče o korporativnim postignućima, marketinškim

kampanjama i društvenoj odgovornosti Podravske u posljednjih tridesetak i više godina.

Proslavili ste i dvije obljetnice.

Tako je, 40 godina od osnutka Muzeja prehrane i 75 godina Podravke. To mi je drago jer

bih voljela naglasiti i da je zaista lijepo i pohvalno, a pogotovo u današnjem vremenu

kada se industrijska baština cijeni više nego u vrijeme osnivanja ovog Muzeja, što

Podravka i dalje brine o toj baštini. Ta se baština danas uzima ravnopravno s nekom

tradicionalnijom muzejskom građu, a nastoji se pokazati tisućama ljudi.

Vezani članci

Najčitanije