Hrvatska se kvalificirala za Euro. Svi znamo što to znači. Ne, nećemo ovdje govoriti o tome što sportski uspjesi znače za lijepu našu malu, ali nabrijanu zemlju – iako i to svi znaju (budući da se u zadnje vrijeme nemamo mnogočime drugime ponositi) već o značenju pojma kvalificirati se. Kako se izraz javlja u raznim kontekstima i kombinacijama, uz nezanemarive, premda ne uvijek očite promjene značenja, čini se to pravom temom za Jezikovu juhu. Koja je kolumna, na kraju krajeva, kvalificiranija da se time bavi?
Rječnici navode značenje glagola kvalificirati kao ‘odrediti spram kakve vrijednosti, odlike, svojstva i sl.’, često u povratnome obliku (kvalificirati se). U hrvatski je ušao iz njemačkoga (<qualifizieren), a izvorno se javlja u srednjovjekovnom latinskome kao qualificare ‘pripisati čemu određenu osobinu’ ili ‘učiniti što kakvim‘, iz starijega qualis ‘kakav’ + facere učiniti. Možemo, dakle i etimološki i semantički povezati kvalifikaciju s pojmom kakvoće.
U francuskome se u 15. st. bilježi glagol qualifier ‘dodijeliti kome ili čemu kakvu odliku’, što engleski preuzima kao qualify, razvivši dva značenja: jedno ‘ograničenja’, a drugo ‘dokazivanja’. Potonje je uobičajeno i u hrvatskome.
Steći kvalifikaciju značilo bi, dakle, zaraditi pravo na kakav stručni stupanj ili pak znanstveni naslov (u teoriji znanjem i vještinama različitima od sposobnosti prepisivanja diplomskih, magistarskih i inih radova). Još 1910. tako Josip Binički u djelu Učiteljsko pitanje u hrvatskoj piše o stjecanju ‘učiteljske formalne kvalifikacije’. Zanimljivo je pri tome da se, barem u francuskome i engleskome, ranije javlja značenje ‘dokazivanja sposobnosti’ od samoga ‘dokaza sposobnosti’. Pa se tako govorilo da se neko nekom radnjom ili studijem tkogod ‘kvalificirao za’ neku dužnost, a tek su kasnije iz toga metonimijom* struka ili zvanje koje je netko tako stekao, a onda i dokument kojim se to dokazivalo nazvani ‘kvalifikacijama’.
Odmaknemo li se od obrazovanja i tržišta rada, fraza okvalificirati koga kao ili okvalificirati koga [+ pridjev / imenica u instrumentalu] znači ‘opisati nekim riječima’ u smislu svrstavanja u kakvu (u pravilu negativnu) kategoriju, npr. kad okvalificiramo postupke kakva političara kao odlučnost ili pak kao bahatost. Književnici se isto tako koriste različitim sredstvima kako bi kvalificirali tj. odredili značaj (karakter) likova, npr. govorom, tjelesnom građom, postupcima ili čak imenom, dok se u pravu npr. neka nesreća sa smrtnim ishodom može ‘kvalificirati kao ubojstvo iz nehaja’.
Što se pak ideje kvalificiranja kao ograničenja tiče, ta je uporaba u suvremenome hrvatskome rijetka, a čini se da potječe iz engleskoga. Može se sresti u frazama kao ‘nekvalificirani liberal’, što naravno ne znači da tkogod nema formalne ili neformalne dokaze liberalnih nazora (kakve bi to uopće bile?!) već da je liberal ‘bez zadrške’. Vratimo li se u konačnici na sport, tu nalazimo još jedan primjer metonimije, kada proces kojim se dokazuje nečija ‘kvalificiranost’ tj. spremnost za nastavak natjecanja nazivamo kvalifikacijama.
Još nam eto preostaje da uvedemo kvalifikacije i za političke funkcije, ne misleći pritom nužno na dokaz o obrazovanju. Prije na izlučne borbe u ringu.
