Obrtnici su žilavi, unatoč krizi imamo 159 obrta više nego lani, ali kronično nam nedostaje radnika

Obrtništvo, često ćemo čuti, izrazito je važno i treba ga poticati, razvijati i čuvati. Istodobno, obrtnicima nedostaje radnika i mladih koji su zainteresirani za obrtništvo, a u vrijeme uvijek novih svjetskih kriza, i pravovremena reakcija države koja bi donošenjem određenih paketa mjera pomogla održati obrtništvo na nogama. Ipak, obrtnici su žilavi i čvrst su temelj svakog društva koji odolijeva svim nedaćama, u razgovoru otkriva predsjednica Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije Irena Kovačić.

Prije nešto više od godinu dana, pričali smo o pandemiji kao glavnom i gorućem problemu obrtnika, a već smo u novoj krizi. No, prije svega, jesu li se obrtnici uspjeli oporaviti od prošle krize?


Velikim djelom jesu. Nakon pandemije, kao da je sve živnulo, postojala je velika potreba za raznim uslužnim i obrtničkim zanimanjima. Mogu spomenuti i vlastito iskustvo koje imam kao cvjećarka, ljudi su jedva dočekali da se opet krene u organizaciju svadbi i raznih svečanosti, a samim tim je porastao i interes za cvijećem. To se dogodilo i u drugim segmentima, građevina je doživjela uzlet… Novi početak nakon pandemije je svakako bio dobar.

Koliko je bilo onih koji su morali staviti ključ u bravu?
Neke su specifične djelatnosti bile prisiljene zatvoriti, a neki se, naravno, nisu uspjeli vratiti. Ipak, naši podaci govore da ove godine imamo 159 novih obrta više nego prošle godine. Bilježi se, dakle, rast, a s 31. kolovozom bilježimo gotovo 1800 otvorenih obrta što je rekordna brojka. Kad s time povezemo zaposlene u obrtima, zaposlene unutar obitelji i slično, dolazimo do brojke od 6000 ljudi. Moram naglasiti i da je to rezultat dobre suradnje Županijske obrtničke komore sa Zavodom za zapošljavanje i Koprivničko-križevačkom županijom jer bez njihove subvencije to sigurno ne bi bilo tako.

Iz jedne smo krize ušli u drugu. U prošloj su zatvaranja bila način da se nosimo s krizom, no kako nova Ukrajinska kriza utječe na obrtnike i na koje se načine bore s njom?
Radi se i dalje, to nije upitno. No, upitan je opstanak zbog silne inflacije, nekontroliranog rasta cijena, krize s energentima… Sve to u ovome trenutku zabrinjava obrtnike. Očekujemo veliku pomoć države, hoće li to biti ograničavanjem cijena ili odlučnijom borbom protiv inflacije ili nešto treće, ne znam, ali sami nećemo moći.

Očekujete li da će država reagirati?
Vjerujemo da hoće. Sve je ove godine iskustvo pokazalo da na kraju uvijek pronađe neki način da se pomogne obrtnicima. Naravno da to nije uvijek sve ono što bismo mi željeli i da ne mogu svi biti zadovoljni, ali mjere, ako i kad se donesu, uvijek pomognu.


Spomenuli ste da je narastao broj novih obrtnika. Postoji li poseban interes za određeni tip obrtništva? Kako su raspoređeni po djelatnostima?
Zapravo i ne, cijelo je vrijeme podjednak broj obrtnika u svim vrstama djelatnosti. Imamo isti broj frizerki, automehaničara, limara, svih je podjednako. Toga imamo, ali najveći je problem što nema radnika. To će vam reći svi obrtnici, jednostavno nedostaje radnika jer niti imamo zainteresiranih koji bi došli na posao, niti djece koje zanima obrtništvo, njih je još i manje.

Zašto?
Nažalost, čini se da se ljudi jednostavno time ne žele baviti. Opet mogu govoriti iz vlastitog iskustva jer sam prije tri mjeseca tražila radnika. Pomogli su mi i na Zavodu za zapošljavanje gdje su rekli da cvjećara nema, ali da se može ići na mjeru osposobljavanja, naučiti nekoga poslu. Bila sam spremna na to, dva mjeseca sam skupljala molbe i razgovarala s ljudima koji su, moram to nažalost reći, došli na razgovor, a zapravo držali fige da ne dobiju posao. Tu ćete istu priču čuti i na Zavodu jer i oni to jako dobro znaju. Događa se i jedna druga situacija. Dolaze ljudi iz drugih zemalja, ali je administracija i proces zapošljavanja stranih državljana toliko kompliciran da i oni na kraju izgube volju i odustanu. To se pitanje mora bolje urediti da bi urodilo plodom.

Spomenuli ste i da djecu ne zanima obrtništvo. U posljednje se vrijeme ipak više ulaže u strukovno obrazovanje u Koprivnici i našoj županiji, očekujete li da će djeca u budućnosti biti zainteresiranija za obrtništvo?
Iskreno, vjerujem da hoće. Godinama sam u obrtništvu, naša Obrtnička komora zajedno sa školama i Županijom radi na promociji obrtničkog zanimanja i to svakodnevno. Svake se godine nadamo da će se više djece upisati za takva zanimanja, no sve to ide sporim tempom, a djeca na kraju završe u obrtničkim školama jer nemaju dovoljno bodova za neku drugu školu. I dalje nema onog pravog interesa i zanimanja, neće se baš dogoditi da dijete dođe i kaže ‘ja želim biti cvjećar i ići u cvjećarsku školu’.

Irena Kovačić/FOTO: IVAN BRKIĆ
Irena Kovačić/FOTO: IVAN BRKIĆ


Mislite li da je to i zato što postoji određena stigma oko obrtništva i obrtničkih zanimanja u odnosu na neke druge škole?
Ima i u tome istine, a nije sramotno biti obrtnik, baš naprotiv. Radiš svojim rukama, zarađuješ kako i koliko možeš i želiš, sam si sebi gazda… I svakog dobro i kvalitetnog obrtnika da danas zapitate, svi će vam reći da je osnovni problem da ne stignu odraditi svoj posao. Mnogi bi uzeli i više posla, ali ga jednostavno ne stižu odraditi. Bilo bi lijepo da to djeca shvate, no nisu ona kriva, edukacija mora početi i od roditelja koji govore ‘ma ipak ti idi i završi neke druge škole’.

Istovremeno, stalno slušamo o tome da treba ulagati u deficitarna zanimanja.
Tako je i opet se vraćamo na početak razgovora. Opet idem od sebe, nemamo cvjećare. Prije nekoliko smo godina s školom u Križevcima uspjeli dogovoriti otvaranje smjera cvjećara, no nitko se nije upisao.


Svi nas pripremaju na tešku jesen i zimu. Kakvi su trenutno troškovi obrtnika u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu, a kakvi se očekuju ove jeseni i zime? Što poduzeti?
Troškovi su već sada veći, to znamo svi, dovoljno je samo da odemo u trgovinu. U obrtništvu je najveći problem što, da bismo nešto stvorili, trebamo najprije kupiti materijal, a cijene materijala odlaze u nebo. Zbog toga onda mora rasti i cijena proizvoda i usluge. Opet se vraćam na ono što sam već rekla i u što vjerujemo; Hrvatska obrtnička komora je u pregovorima s državom kao i naša Županijska obrtnička komora i nadamo se da će se ostvariti neke mjere. Ako ništa drugo, nadamo se da će nas male obrtnike izjednačiti s kućanstvima, već bi to bilo puno. Ako se to ili nešto drugo ne dogodi, mnogi će obrtnici ponovno morati staviti ključ u bravu i pričekati neko drugo vrijeme. Osobno bih voljela spomenuti nešto što često pričam, a to je da su obrtnici jedan čvrst i žilav temelj ovog društva i sigurna sam da će uz sve nedaće pronaći način da prežive i još jednu krizu.

Nedavno je u prostorijama Županijske obrtničke komore održana informativna radionica o uvođenju eura i ulasku u eurozonu. Mnogi se boje i uvođenja eura…
U ljudskoj je prirodi bojati se nečega što je novo i nepoznato, no vjerujem da ćemo se lako prebaciti na novu valutu. Nekome je drago da euro dolazi, nekome nije, no moramo se prilagoditi jer se već prijeti inspekcijama.

Mislite na dvojno prikazivanje cijena?
Da, odjednom se po medijima pojavila priča da će se obrtnici i poduzetnici kontrolirati zbog bojazni da bi mogli varati ljude. Mene takve stvari vrijeđaju jer nitko još nije niti pomislio na takvo što, a već se prijeti obrtništvu. No, mislim da ne bi trebalo biti problema, svi mi surađujemo i sa svojim knjigovodstvenim uredima koji su spremni pomoći, i naša Komora svakome stoji na usluzi ako nešto zapne. Još je rano reći hoće li euro pozitivno utjecati na obrtništvo, treba vremena. Baš smo neki dan bili kod naših kolega u Domžalama u Sloveniji ne bi li čuli i njihovo iskustvo o prelasku na euro i oni su se osjećali kao i mi sada, a u to vrijeme čak nije bilo niti ovih ostalih velikih svjetskih kriza. Unatoč tome, prije samog uvođenja eura u Sloveniji, cijene su također počele strahovito rasti i ljudima je sve to bio šok, ali su se prilagodili. Danas je u Sloveniji euro normalna stvar i prilagodili su se.

Održao se i međunarodni sajam gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede Viroexpo na kojem je bilo 25 izlagača iz Koprivničko-križevačke županije. Zašto je taj sajam važan našim obrtnicima?
Svi sajmovi koji se događaju, a nisu se održavali unazad dvije godine, izuzetno su važni našim obrtnicima kojima je to jedini način da plasiraju i prodaju svoju robu. Osim toga, sajam je i susret različitih obrtnika i razmjena informacija, a to je svakome obrtniku dragocjeno. Trenutno je svojevrsna ‘sezona’ sajmova, nanizali su se sajmovi u Lici, Bjelovaru, Krapini, a sve je odlično posjećeno i sajmovanje opet živi. I mi se pripremo za naš gospodarsko-obrtnički sajam u studenom u Križevcima i nadam se da ove zime nećemo morati opet zatvarati sajmove.

RAZGOVARAO: IVAN GROBENSKI
FOTOGRAFIRAO: IVAN BRKIĆ

Vezani članci

Najčitanije