Klub za starije osobe ‘Mariška’ u Koprivnici postoji od 2002. godine, a nazvan je po danas kultnoj Mariški Holoubek Funjak. Klubove i udruge, međutim, ne čine imena ili godine osnutka, već ljudi; članovi, korisnici i voditelji koji svojim predanim radom i prisutnošću u lokalnoj zajednici tu zajednicu čine boljom. Jedna od tih ljudi je i Valentina Čadavec, voditeljica Kluba ‘Mariška’ koja se u tom poslu pronašla 2006. godine.
Mariška nije samo klub, mjesto druženja i okupljanja, vaše su aktivnosti danas mnogo šire.
Početak Kluba ‘Mariška’ bio je upravo mjesto druženja i okupljanja, mjesto gdje će stariji imati sadržaje i aktivnosti. To je zapravo bila želja i inicijative Doma za starije i nemoćne i način da se Dom otvori široj zajednici.
Ako se ne varam, to je bilo 2002. godine.
Tako je, a prvo su došli umirovljenici koji tada još nisu planirali stalno boraviti u Domu. Osnovali su udrugu jer je tako bilo najlakše organizirati aktivnosti. S vremenom su počeli dolaziti ljudi izvana, družili se s korisnicima doma, različite interesne grupe koje su ovdje vidjele svoje mjesto imale su otvorena vrata aktivirati se i osmišljavati razne sadržaje. Sve se radilo volonterski, u svemu su zapravo sudjelovali zaposlenici Doma, a to se promijenilo 2005. godine kada se u suradnji sa Županijom i Domom razvila ideja da Klub ‘Mariška’ počne pružati i neke konkretne usluge za starije osobe, usluge koje bi pomogle riješiti neke njihove probleme i potrebe. Prva takva usluga bila je ‘Pomoć u kući’. To je bio pilot projekt napravljen prema istraživanju potreba starijih osoba na našem području koje i dalje žive u svojoj kući.
Dakle, danas je Klub ‘Mariška’ udruga koja postoji 20 godina i prerasla je u nešto mnogo više.
Zapravo smo prerasli u jednog od vodećih pružatelja socijalnih usluga na području županije koji se fokusira upravo na vaninstitucionalne usluge za starije osobe.
Osim pružanja takvih usluga, Klub i njegovi članovi uključeni i u sve veće manifestacije u županiji.
Da, trudimo se, a Županija i Grad nas uvijek podržavaju u svim našim aktivnostima. Nekako smo krenuli u dva smjera. Jedan je ovaj gdje smo zadržali naše članove, umirovljenike prvenstveno s područja grada kojima onda omogućujemo svakakve sadržaje, od zabavnih do sportsko-rekreativnih ili kreativnih. Mnogo se umirovljenika bavi svime i svačime i to je jedan od načina da se to iskoristi. Drugi je smjer ovaj pružanja socijalnih usluga. Ovi prvi su i dalje aktivni u svojoj lokalnoj zajednici, a drugi su oni koji sami žive kod kuće, nemaju članova obitelji koji bi im mogli pomoći pa im treba neka treća pomoć pri zadovoljavanju njihovih osnovnih potreba.
Važno je biti prisutan u zajednici.
Svakako, a i nama je važno da zajednica zna da smo tu za njih. Ovo je klub za sve umirovljenike i za sve starije. Nema prepreke zbog koje se neka starija osoba ne bi mogla pridružiti Klubu i našim aktivnostima, otvoreni smo za sve. Nitko ne mora koristiti naše usluge ili sudjelovati u aktivnostima, ali ako želi ponuditi nešto svoje, iskoristiti klub da ostalima nešto ponudi, tu smo. Na primjer, imamo tečajeve engleskog jezika, likovne radionice, dramske radionice gdje su umirovljenici osmišljavali skečeve…
Njima je u životu zanimljivije nego meni!
Često to čujem!
Plaća li se neka simbolična članarina?
Plaća se i iznosi sedam eura godišnje jer po zakonu o udrugama moramo voditi evidenciju članovima, a tako je najlakše. Ne postoji ograničenje broja članova tako da su nam se slobodni pridružiti svi stariji koji to žele.
Koliko je uopće aktivnih članova ‘Mariške’?
Pandemijsko vrijeme nas je ponešto desetkovalo jer je kod mnogih izazvalo očekivani i opravdani strah od druženja zbog čega su se malo povukli, no i dalje imamo oko 150 aktivnih članova godišnje.
To uopće nije malo.
Nije. Članstva možemo pobrojati prema onima koji su platili godišnju članarinu, a oni su zapravo i najaktivniji. Naravno, ne dolaze svi na sve aktivnosti, neki vole društvena događanja, izlete, ljetovanja i slično, drugi pak najviše vole aktivnosti sportske rekreacije, svako izabere ono što voli.
Jasno je da je za zdravlje važno baviti se sportom i rekreacijom, no koliko je za zdravlje starijih osoba važno biti i društveno aktivan?
Važno je, naravno, da budu aktivni i upravo zato sportsko-rekreativna grupa nisu samo neke tjelesne vježbe pod stručnim vodstvom, nego druženje i izlazak iz kuće, odlazak na festivale sportske rekreacije… Evo, baš ćemo u travnju ići u Opatiju, a u ljeti ćemo ići i na more. Sve je to način da se potakne druženje i zbog toga su i sve druge aktivnosti grupne. Naši se korisnici na tim aktivnostima povežu, stvore se neka prijateljstva koja se njeguju i van udruge, naših aktivnosti ili slično, povežu se sa stanarima doma… Često se stvori neka mreža prijateljstva koja je na kraju svakodnevna i traje doživotno.
Pretpostavljam da je zabrana druženja koju smo svi preživjeli ostavila neke posljedice…
Da, sve to je ostavilo velike posljedice na mentalno zdravlje velikog broja ljudi. Naravno, cilj je bio prvenstveno zaštiti starije osobe, no zaboravili smo ovu drugu komponentu društvenog i psihičkog zdravlja. Teško je bilo to sve izbalansirati. Srećom, sada je drugačije, svi su ponovno živnuli, jedva su dočekali druženja, a strah koji je bio prisutan, sve se više smanjuje.
Koliko ste dugo već na čelu ‘Mariške’?
Tu sam od 2006. godine kada sam stigla zapravo i slučajno, no pronašla sam se u ovom poslu. Ne volim neke formalne stvari, sjediti u nekom uredu i tipkati cijeli dan. U udruzi čovjek ima mogućnosti raditi svašta, imamo otvorene ruke, gdje god prepoznamo neku potrebu u zajednici, možemo krenuti u rješavanje problema.
Spomenuli smo da pružate određene usluge. O kojim je uslugama i projektima riječ?
Početkom ove godine krenuli smo s trećom fazom programa ‘Zaželi’ koji zapošljava žene gerontodomaćice i to je program financiran iz europskog socijalnog fonda. Zapošljavamo 30 teže zapošljivih žena koje će u konačnici brinuti za minimalno 180 krajnjih korisnika. Početkom godine smo ponovno potpisali i sporazum sa Županijom za projekt pomoći u kući na području općina. Imamo 15 općina u kojima je zaposlena po jedna gerontodomaćica koja brine za petnaestak korisnika. Ministarstvo socijalne politike nam je odobrilo projekt dnevnih aktivnosti za starije osobe, a koji će se provoditi dvije godine, ovu i iduću. Povezali smo se s Općinom Đelekovec i Društvom žena Đelekovec jer se pokazalo da takvi sadržaji nedostaju i u okolnim područjima, a to je i prilika da našu dobru praksu koju imamo, podijelimo s njihovom Udrugom umirovljenika. Tu je i trogodišnji program ‘Halo pomoći’. Riječ je o alarmnim narukvicama koje korisnici imaju kod kuće i time našim starijima i kroničnim bolesnicima omogućiti da se što sigurnije osjećaju u svom domu u kojem će onda moći i dulje ostati. Osim toga, i njihova se obitelj tada osjeća bolje i mirniji su jer znaju da će moći na vrijeme reagirati. Česte su situacije kod starijih da im pozli ili da padnu pa da danima nikoga ne mogu dozvati. Nekoliko smo puta imali te situacija gdje je gerontodomaćica tek nakon nekoliko dana prvi put obišla nekoga kome već neko vrijeme treba pomoć. Ove narukvice omogućuju im da u hitnom slučaju pritisnu tipku, a mi preko aplikacije vidimo da se oni javljaju te da uređaj zove kontakt osobe. Te su osobe uvijek spremne i obično su to susjedi ili netko u blizini tko brzo može reagirati.
Pretpostavljam da je ovogodišnji hodogram aktivnosti već isplaniran.
Tako je, mi smo za ovu godinu plan napravili prošle godine, ali uvijek kada nam se ukaže prilika za neke dodatne natječaje ili projekte, javljamo se na sve na što se možemo javiti.
Udruge uvijek pitam nedostaje li im prostora, a vi koristite prostore Doma. Je li vam to dovoljno za sve aktivnosti?
Koristimo domski prostor, a trenutno su nam jedina otegotna okolnost pandemijske mjere koje još uvijek vrijede za ustanove socijalne skrbi, a zbog čega donekle pate aktivnosti za naše članove koje su se događale ovdje u Domu. Međutim, koristimo i prostore u Domu Mladih, prostor dvorane za vježbanje, a uvijek koristimo i lijepo vrijeme za boravak u dvorištu ili u prirodi, a to vrijeme ovih nam dana već dolazi.
