Kad nema motivacije, nema ni svrhovitog posla. Dokaz toj tezi je Križevčanka Ružica Bjeličić (58) kojoj je nedavno dodijeljena nagrada Ivan Filipović za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnost. Nagrada predstavlja najviše priznanje sektora.
Ružica je odgojiteljica koja već 25 godina radi u križevačkom Dječjem vrtiću Zraka sunca. U svom je dugom stažu ispratila mnoge sretne i ponosne generacije. Pokazala se kao vrstan praktičar i kvalitetan stručnjak te je 2016. godine stekla zvanje odgojitelja savjetnika, što je ponovno potvrđeno 2021. godine.
Specifična metoda
– Od samog početka moga rada u ovom vrtiću, i meni i mojim kolegicama omogućeno je da se razvijamo, napredujemo i stručno usavršavamo tako da sam imala prilike završiti mnogo edukacija i usavršavanja Agazzi metode – priča nam.
Ova je metoda nastala iz osobnosti, proučavanja te odgojnog rada sestara Agazzi te iz društveno kulturološkog konteksta u kojem su djelovale krajem 19. stoljeća. Prema njoj je dijete životna klica koja spontano teži razvoju u prikladnoj okolini. Za dijete je to dom ugrijan majčinskom ljubavlju. Djetetova škola je vrtić u kojem ono živi sa svim zanimanjima koja se odvijaju u dobro uređenoj obitelji, pojašnjava nam odgojiteljica.
Vrtić se sastoji od mješovitih skupina što se, kaže, pokazalo kao bolje od homogenih jer starija djeca uče mlađu, odnosno uzajamna pomoć se ogleda u tome da starije dijete (skrbnik), dobije mlađe dijete (štićenika) i pomaže mu u različitim prilikama – kod oblačenja, pranja ruku, hranjenja i slično.
– Primjenjuje se i načelo kršćanskog morala – ljubav prema bližnjemu. Isto tako, djecu učimo da nijedan predmet nije nekoristan ako se zna dobro iskoristiti i pritom je besplatan. To je zbirka sitnica kao što su kutijice, gumbi, sjemenje, cjevčice, konci, figurice, s kojima se izvode jednostavne i zabavne senzorne vježbe koje podrazumijevaju intelektualne elemente – objašnjava i dodaje kako odgojiteljica po toj metodi mora imati osobinu dobre majke, odnosno imati jednaku ljubav i toplinu za svu djecu te prihvaćati djecu onakvima kakva jesu.
Osim što svaki predmet bude iskorišten u potpunosti, djeca imaju svoj cvijetnjak i vrt u kojem brinu za biljke. Neke suše i rade čaj od njih, a one svježe koriste za svakodnevne obroke. Isto tako, postoje dežurna djeca, njih petero dnevno, koji taj dan serviraju stolove, spremaju ih i na taj način uče o životnim vještinama i osjećaju se korisnima.
– Mnogo pažnje posvećujemo životno-praktičnim i radnim aktivnostima. Svaka stvar mora biti na svome mjestu pa je tako u sobama točno označeno gdje što stoji simbolima koji su djeci razumljivi. Taj vanjski red važan zbog reda i mira u sebi – ističe i dodaje kako je ovo potpuno drugačiji princip rada u kojem su djeca u potpunosti uključena u sve aktivnosti koje su im zadane i koje se i rade u svakodnevnom životu.
Ružica je, po svemu što smo vidjeli provodeći s njom radni dan, stručnjakinja u provođenju ove metode koja je jedinstvena Hrvatskoj jer je upravo njen vrtić i jedini koji ju prakticira.
Posebna briga
Napominje kako je iznimno ponosna na sebe što su njen rad, trud i zalaganje za širu zajednicu prepoznati u vidu najviše moguće nagrade. Inicijatorica je mnogih projekata usmjerenih inkluziji, pedagogiji održivog razvoja, odgoja za građanstvo i STEM područja, što pokazuju brojni projekti koje je pokrenula, među njima i realizaciju slikovnice ‘Priča o Križevcima’ čime je povezala i ujedinila sve dječje vrtiće u gradu i mnoge institucije.
– Posebno brinem za djecu s teškoćama u razvoju i tudim se doprinijeti povećanju senzibiliteta djece, roditelja, suradnika i lokalne zajednice za tu djecu. Iznimno sam ponosna na projekt i izgradnju inkluzivnog igrališta koje omogućuje jednake mogućnosti za igru i druženje sve djece, one zdrave, ali i one s poteškoćama u razvoju – govori nam i dodaje kako je navedena inicijativa podržana i realizirana u ožujku 2021. godine u suradnji s Gradom Križevcima.
Na kraju nam je rekla da ju je u ovom poslu kroz godine vodila ljubav prema ovom poslu i djeci. Kaže, nema ničeg ljepšeg, od dječjeg osmijeha koji vas ujutro dočeka.
– Moja motivacija su upravo prijašnji polaznici koje sretnem šetajući gradom i kada vidim u kakve osobe su izrasli, tada mi je srce veliko kao kuća. Živim i radim za našu djecu i što bolju zajednicu – kazala je ova jedinstvena odgojiteljica.
