Pisali smo nedavno o postu i karnevalu. Postoje različiti razlozi za post – religiozni, zdravstveni ili praktični (ušteda hrane) – ali i različite definicije. Postiti tako može značiti odreći se od hrane u potpunosti na neko vrijeme, tzv. strogi post. Muslimanski vjernici prakticiraju strogi post za vrijeme islamskoga mjeseca ramazana, tijekom kojega ne jedu od izlaska do zalaska sunca. U rimokatoličkoj tradiciji, s druge strane, post obično podrazumijeva ograničenje na jedan pun obrok dnevno, u kojem bi se čovjek do sita najeo, uz dopuštene manje obroke.
Sit je, uzgred, sveslavenski pridjev (< prasl. sytъ), dakle vrlo star, što ne iznenađuje jer se radi o zadovoljenju osnovne tjelesne potrebe. U govorima mnogih slavenskih jezika zamjenjuje se varijantom riječi pun (< prasl. *pьlnъ), motivirano osjećajem punoga trbuha. Suprotno je naravno gladan, također sveslavenski pridjev, značenjski vezan uz glagol žudjeti, jer je glad (< prasl. *goldъ) žudnja za hranom.
Još jedan oblik drastičnoga posta bio bi jesti samo kruh (ili neku sličnu jednostavnu namirnicu) i piti vodu. (Živežna) namirnica dolazi od glagola namiriti (se) u smislu zadovoljenja životnih potreba, što kod posta upravo i jest svrha hrane, za razliku od jedenja radi užitka. To ne znači, naravno, da posna hrana ne smije biti ukusna, ali obično dolazi uz neka ograničenja. Što nas vodi do srodnoga termina, nemrsa. suzdržavanja od mesa.
Meso (< prasl. męso „mišićno tkivo životinja”) naime predstavlja evolucijski visokovrijednu namirnicu, odličan izvor energetski bogatih masti te proteina tj. bjelančevina. Svjesno odricanje od mesa zato predstavlja svojevrsnu žrtvu. U katoličkome učenju odricanje od mesa specifično se naziva nemrs. Suprotno tome stoji mrs, termin za hranu koja sadrži meso i/ili životinjske masti. Radi se i opet o staroj riječi, čije se značenje odnosi na suprotnost između ugađanja i griješnosti s jedne strane te odricanja s druge. U modernome ukrajinskome tako omersnúty znači „pogriješiti”.
Iako se post i nemrs u religijskome diskurzu razlikuju, jezična ih uporaba često izjednačava kada se radi o hrani. Možete tako čitati o posnome varivu, bez mesa ili životinjske masti, posnome (nemasnom) siru, čak i o posnoj čokoladi. Uporaba pridjeva do te se mjere odvojila od imenice post da na internetskim forumima možete pročitati: „…pravi post je malo gladovat, a ne jesti posno do sitosti…”. S druge strane, neki kad raspravljaju o postu kažu za sir, jaja, maslac i mast da „to nije posno jer je od životinje poteklo”. Katkada se čak govori i o „posnome mesu”, u smislu nemasnoga meso, u pravilu peradi, npr. pileća prsa. Najčešća opreka posnome u kontekstu hrane tako je masno. Ipak, može se čuti čak i za „posno crveno meso”, što je prilično kontradiktorno s obzirom da je udio masti i u naizgled nemasnome crvenom mesu preko 10%.
U ponešto drugačijemu kontekstu posno se javlja u značenju „asketski”, što se prvotno označava svladavanje tjelesnih nagona radi duhovnosti kao uzvišenoga cilja (< grč. áskēsis „vježbanje, težak rad”), a dalje i štogod jednostavna, nekićena. Tako se „posno” može odnositi na javni govor bez retoričkih figura, minimalističko uređenje prostora ili dokumentaristički stil u slikarstvu. Očito je ono što najbolje opisuje pridjev posno „oskudno”, kao „posna zemlju” ili „posna godinu”.
Ipak, bez obzira smatramo li ribu mesom ili ne, ostaje fascinantno kako smuđ u šampanjcu ili bakalar na bijelo uspijevaju proći pod bilo kakav oblik posta, kako god ga definirali.
