Piše: Saša Kresojević
Ti i ne slutiš moj povratak i moju blizinu
Kako nam je svima obećana pašta šuta, čini se da će se Glasovi kolumnisti ponovno oglasiti, premda možda ne onoliko gromoglasno kao nekad. Ipak, vratismo se.
Paštašuta, uzgred, dolazi od talijanskoga pasta asciutta ‘suha tjestenina’ a razlikujemo je od jela pasta in brodo, tjestenine u tekućini (često onoj u kojoj se kuhala). Brodo je ovdje srodno engleskome broth ‘juha, temeljac’, kao francuski bouillon, odakle u hrvatskome bujon za čistu juhu od povrća ili mesa u koju često umiješamo jaje. Evo nam dakle jezikove juhe.
Ali vratimo se mi na povratak. To je imenica od glagola povratiti, koji označava radnju vraćanja kombinacijom glagola vratiti (se) i prefiksa po-. Vratiti znači dati kome štogod natrag, recimo vratiti posuđen novac ili knjigu u knjižnicu, bilo doslovno (istu knjigu), manje-više doslovno (istu količinu novca) ili preneseno (npr. ‘vratiti istom mjerom’, ponašati se na istovjetan način). Isto tako, vratiti možemo i štogod svojega, u suprotnome smjeru od dosadašnjih primjer, koa kada je Hrvatska vratila okupirani teritorij (recimo Rijeku i Zadar ili pak Hrvatsko Podunavlje). Naposljetku, možemo vratiti i sebe (vratiti se kući, u školu, u novine).
Prefiks po- zahtijevao bi zasebnu pomnu analizu, stoga recimo tek da ovdje označava završetak opisanoga procesa. Povratiti se, ‘doći (natrag) k sebi’, možete recimo nakon nesvjestice, a ovo je naravno i primjer povratna glagola. Povratiti kao prijelazni glagol (kojega može slijediti objekt u akuzativu, izrečen ili u ovome slučaju često neizrečen jer se podrazumijeva) ima i specifično značenje izbacivanja djelomično probavljene hrane (natrag) kroz usta. Nagon se često javlja kada pratimo aktualna politička zbivanja.
Vratiti se dolazi od praslavenskoga *vortiti, iz proto-balto-slavenskoga *wártīˀtei, izvedeni oblici kojega se javljaju u latvijskome vā̀rtît, litavaskome vartýti te većini slavenskih jezika, npr. poljskome wrócić, ruskome вороти́ть ili makedonskome вра́ти.
Želimo li, pak, naglasiti nesvršenost procesa, imamo na raspolaganju vidni parnjak vraćati se. Povratak, naime, može i potrajati. A moguće su i kombinacije u kojima nešto putuje simo-tamo, vraćajući se čas u jednome, čas u drugome smjeru. Ako vam to zvuči kao vrtnja, nije to slučajno, jer vrtjeti (se) dolazi iz istoga proto-indoeuropskoga korijena wert-, kao i vratiti (se).
Svaki povratak dakle u sebi sadrži vrtnju – što je bilo na jednome mjestu, sada je na drugome. Katkada se vrati na isto, ali nikada tu ne ostaje. Jedan je od starih slavenskih, ali i indoeuropskih simbola života zato kolovrat, vrteće kolo (varijanta svastike, gotovo univerzalnoga simbola kotača života, kojega su nažalost nepovratno ukaljali nacizam i srodne ultra-desničarske ideologije), poput vretena. To je simbol sunca (koje donosi život), i neprekidne promjene (kojoj je čak i sunce podložno, jer iz naše perspektive i ono zalazi pod zemlju da bi se opet vratilo) te tako i života, neizbježne smrti, ali i novoga života: uskrsnuća. Sve to ide gore dolje kao u najžešćoj pjesmi Beatlesa Helter Skelter (koju je isto pokušao prisvojiti jedan luđak, Charles Manson, srećom s manje uspjeha nego u primjeru sa svastikom).
I tako smo se mi vratili na onu temu od ranije, od prije onoga tihog Glasa, koji je ipak netko izgleda čuo. Ali teško da je to i zadnji put da se vraćamo na ovu temu.
