Piše: Saša Kresojević
Terorizam definiramo kao sustavno proračunato korištenja nasilja kako bi se izazvao strah među pripadnicima neke skupine ljudi, obično u svrhu postizanja određenog političkog cilja. Pojam je zapravo izuzetno kompleksan, a njegov razvitak možemo pratiti upravo slijedeći korištenje riječi koja ga označava.
Riječ se izvorno javlja u francuskome, kao terrorisme, kovanica od latinskoga terror ‘strah, strava, užas, panika’. Terorizam prvotno opisuje najkrvaviji dio Francuske revolucije: Vladavinu terora, Jakobinsku diktaturu između ožujka 1793. i srpnja 1794, koja je rezultirala s između 35 i 45 tisuća smaknuća. Već ta rana uporaba sadrži neke od ključnih odrednica terorizma kako ga danas razumijemo: nemilosrdnost u izvedbi, masovne (civilne) žrtve i utilitarnost. Terorizam, naime, polazi od premise da cilj opravdava sredstva, a svaka organizacija koja se koristi terorističkim sredstvima vjeruje da je njihov krajnji cilj vrijedan svih žrtava, makar se radilo i o nedužnima.
Kada takva upotreba nasilja kakva pokreta postane sistematska, naziva se terorizmom, a najranija zabilježena upotreba riječi u tome smislu javlja se u engleskome 1798. kada tadašnji mediji tako imenuju irski ustanak protiv britanske krune. Iako nema dvojbe da su ustanici okrvavili ruke i civilnim žrtvama, simptomatično za korištenje termina jest da se jednako okrutno postupanje britanskih i lojalističkih trupa nije opisivalo kao terorizam. Očito, od ranih dana upotrebe termina često previđena odrednica jest da se u pravilu radi o borbi skupina koje se na neki način osjećaju podređenima ili potlačenima u odnosu na službenu vlast.
Izazivanje straha među pukom teroristi vide kao oblik pritiska na vladu, a civilne se žrtve, kada se ne radi o očitim zločinima iz mržnje, opravdavaju kao neizbježne, često zbog iznimne neravnoteže u borbenoj snazi dviju strana, od kojih je jedna u pravilu vojno nadmoćna i ima neku vrst pravnoga legitimiteta. Očita je sličnost s gerilskim ratovanjem, obliku borbe protiv nepoćudne vlasti odnosno režima (<šp. guerrilla ‘mali rat’ pa onda i male čarkaške jedinice < guerra ‘rat’ + deminutivni sufiks), bez obzira radi li se o otporu okupatoru, građanskome ratu, revoluciji ili čemu drugome. I gerila i terorizam polaze od nemogućnosti izravnoga sučeljavanja, koje bi slabiju stranu stavilo u krajnje nepovoljan položaj. Razliku možemo donekle pronaći u metodama. Premda se oba oblika borbe koriste političkim atentatima i napadima na javnim mjestima s ciljem privlačenja publiciteta, teroristi sustavno i namjerno napadaju civile, kako bi se strah što brže širio.
S druge strane, pak, odabir termina često ovisi s koje strane gledamo, pa su tako Britanci židovske napade na svoje vojne snage u Palestini 1944. opisivali kao terorizam, ali ne recimo i djelovanje britanskih paravojnih i vojnih postrojba u Rodeziji 1973. Isto tako, konvencionalno ratovanje često ima daleko veće civilne žrtve, koje se olako otpisuju eufemizmom kolateralne ( Situaciju dodatno komplicira označavanje postupaka pojedinih država kao ‘državni terorizam’, dok se drugima opravdava sve od političkih atentata preko rušenja režima do okupacije. U lingvistici se često u šali kaže da narječje postaje jezik kada ima vojsku i mornaricu. Kako u svakoj šali ima i (ne)malo istine, možda bismo mogli redefinirati terorizam kao borbu svim raspoloživim sredstvima, u kojoj su sredstva malobrojna, a protivnik stoji za govornicom u UN-u.
Sijanje straha
