U životu je važno nekoliko sitnica. Važno je, na primjer, piti dovoljno tekućine, važno je zvati se Ernest i važno je biti politički korektan. Složit ćemo se, nema ničeg lošeg niti u jednoj od tih triju namjera.
Dobra je hidratiziranost ključ dobrog zdravlja, važno je zvati se Ernest jer je netko slučajno ili namjerno krivo protumačio englesku riječ ‘earnest’ iz poznate komedije Oscara Wildea kao muško vlastito ime Ernest i važno je biti politički korektan jer time poštujemo društvene uzuse i pokazujemo da smo moderni, osviješteni, senzibilni i senzibilizirani, inkluzivni, demokratični i ‘građani svijeta’. Možemo svejedno i dalje misliti što hoćemo i ponašati se po starom ‘kad nitko ne gleda’, ne unoseći nikakve prave promjene i pomake u naš ustaljeni društveni poredak, no kad netko pita, valjda se pokazati, istupiti habro naprijed, stati uzdignute glave pred staromodnu gomilu i podržati štogod je već politički korektno taj tjedan na društvenim mrežama.
Problem je, međutim, često u tome da tolko nastojimo biti korektni prema svemu i prema svima da se problemi ne rješavaju, nego ih se samo prekrije jako dobrim puderom ispod kojeg je i dalje ista stara patina, a korektnost prema jednima ponekad znači dokidanje korektnosti prema drugima.
Na političku korektnost danas nije imun nitko, pa je i Disney u ideji da adaptira poznatu bajku braće Grimm o ‘Snjeguljici i sedam patuljaka’, a nakon kritika glumca Petera Dinklagea iz popularnog serijala ‘Igre prijestolja’, iz Snjeguljice i sedam patuljaka izbacio sedam patuljaka. Peter Dinklage, usput, osoba je niskog rasta (nisam dvaput provjerio je li upravo ovo najpolitički korektniji izraz, ali ako nije, možete me ispraviti dok me otkazujete na društvenim mrežama) i učinili mu se ‘zastarjelim’ i ‘politički nekorektnim’ u priču o patuljcima uključiti upravo osobe niskog rasta. I tu treba reći nekoliko stvari.
Prvo, riječ je o bajci, a bajka je literarna forma koja pripada žanru folklora što pak znači da je ispunjena magičnim pojavama i mitskim stvorenjima. Treba, dakle, uzeti u obzir, da patuljci u bajkama nisu osobe niskog rasta, nego mitska literarna stvorenja koja nazivamo patuljci, a koji su niskog rasta i ne bi ih trebalo povezivati sa stvarnim osobama i pojavama (otud i naziv ‘osoba niskog rasta’ i ‘Ovo je djelo fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna’). Treba, dakle, razlikovati mitska bića patuljke od nanosomije što se u nas još i zvalo ‘patuljasti rast’ ili nazivanja malih životinja ‘patuljastima’, poput patuljastog somića ili patuljastog šnaucera. Te stvari, naprosto, nisu iste, sviđalo se to nekome ili ne.
Problem je, onda valjda u tome, što bi glumci niskog rasta u ulogama mitoloških bića patuljaka ponovno izjednačili jedno i drugo, a što bi imalo nazadan efekt na osobe niskog rasta koji se godinama trude i zalažu za to da ih se tako ne zove. Stvar je, slažemo se, škakljiva i komplicirana. Međutim, a rekli smo, korektnost prema jednima može značiti nekorektnost prema drugima pa se tako javila grupa glumaca niskog rasta koji su uputili kritike Dinkleageu, poručivši mu da im je ionako teško pronaći uloge i da im uzima kruh sa stola te da nemaju nikakvih problema s time da glume mitska bića patuljke u ekranizaciji Snjeguljice i sedam patuljaka. Ono što je uvredljivo jednima unutar iste grupe ljudi, čini se da nije uvredljivo i drugima to jest, korektnost prema jednima iz iste grupe, nekoreknost je prema drugima. Stvar je, ponovno se slažemo, škakljiva, a pisati o tome je nezahvalno jer je led pod nogama tanak poput svile.
Problematika se dodatno problematizira time da pričamo o glumcima i o glumi, a složit ćemo se da glumci ‘glume’, to jest da preuzimaju ‘neki drugi lik’; pretvaraju se da su nešto što nisu u nečemu što samo po sebi nije stvarno pa tako glumac u srednjim godinama uz malo šminke može glumiti starca, žene mogu glumiti muškarce, a svi zajedno mogu glumiti ova ili ona mitska bića. Ako prihvatimo glumu kao to što ona jest, a jest gluma, dakle ne stvarnost, i glumce kao ljude koji se profesionalno bave time da budu netko ili nešto što nisu, onda nitko ne bi trebao imati osnove vrijeđati se ili biti politički (ne)korektan prema ovome ili onome u ovoj ili onoj ulozi.
Uostalom, gluma i proizlazi iz igre (otud i mi govorimo da glumci u kazalištu ‘igraju’ ovu ili onu ulogu) i rituala i obreda, a srž je igre, rituala i obreda upravo u tome da svatko nevino i bez straha i stvarnih posljedica može preuzeti ulogu koju želi, mijenjati uloge, iskušavati društvene obrasce ponašanja s obzirom na ovu ili onu ulogu, a onda se vratiti u prvobitno stanje kao da se ništa nije dogodilo. Baš kao što je svećenik u crkvi veza između čovjeka i Boga za vrijeme trajanja misnog obreda odjeven u misnu halju uloga u koju se ulazi i iz koje se izlazi, tako je i glumac niskog rasta mitsko biće patuljak samo i za vrijeme dok se snima film i onda kada mi taj film gledamo. Stvar je, vidjeli smo, začkuljasta i nezahvalna i teško je pomiriti strane. No, ono što možemo jest ekskluzivno objaviti priču o Snjeguljici i sedam patuljaka u novom, politički korektnom ruhu.
Ide, otprilike ovako:
Bila jednom Snjeguljica i. Nakon što je majka naredila lovcu da Snjeguljicu ostavi u šumi, Snjeguljica je nabasala na pećinu u kojoj su živjeli. Kad se smrknulo, dođoše gospodari kućice, i to sedam. Snjeguljica je odlučila ostati živjeti kod i pristala je biti im služavka. Nakon što ju je kraljica majka opet pronašla, došla je k sedam i Snjeguljicu zagutila u nesvijest. Su uzeli Snjeguljicu i položili je na odar sve dok nije naišao kraljević i znate već kako dalje stvari idu u Snjeguljici i.
