Za treći ponedjeljak u siječnju (ove godine to je 15.1.) kaže se da je najdepresivniji dan u godini. Datum je 2005. izračunao britanski psiholog Dr. Cliff Arnall, dobrim dijelom u propagandne svrhe, pa je tako i nadimak Blue Monday (nešto kao „tužni ponedjeljak”) skovan za potrebe reklamne kampanje turističke agencije Sky Travel, u svrhu promocije putovanja namijenjenih izbjegavanju neželjenoga (ne)raspoloženja. Kasnije su se i druge kompanije poslužile tom pričom, mahom za prodaju alkohola i vode u bocama (sic!). Nećemo ovdje ulaziti u (nadasve upitne) statističke metode kojima se Dr. Arnall služio, jer ionako nitko (valjda?!) ne uzima taj datum naročito ozbiljno, ali činjenica ostaje da je siječanj iz više razloga prilično depresivan mjesec.
Da se razumijemo, depresija ovdje nikako ne podrazumijeva kliničku depresiju, koja je daleko ozbiljnija tema te zaslužuje zaseban tekst, već se odnosi na sniženo raspoloženje, utučenost, koja u ovim post-prazničnim siječanjskim danima nikome nije strana. Razlozi za ovo? Odakle da krenemo?! Hladnoća (proteklih godina doduše više praćena kišom nego snijegom) praćena sezonskim bolestima, duge noći (uz ozbiljan nedostatak sunčeve svjetlosti kako se dižemo sjevernom hemisferom, na koju se ovo odnosi), biokemijski procesi u našim organizmima koje smo danima obilno filali hranom što potiče dobro raspoloženje (da ne spominjemo alkohol!), a s čega se sad moramo „skinuti”, pa izlazak iz blagdanske groznice te povratak u sivu kolotečinu normalnoga života sa svima pripadajućim obavezama i problemima, koje smo načas odgurnuli pod crveni tepih s pahuljicama… Treba li još nabrajati?
Uz to, siječanj ima i tu nesreću da je to mjesec podvlačenja crte, od ekonomske bilance (što za većinu nas smrtnika znači suočavanje s dugovima) do pokušaja, unaprijed osuđenih na propast, da ostavimo iza sebe loše navike i okrenemo novu stranicu. Januar ( Kad smo kod sjȅče, radi se opće-slavenskoj riječi od prasl. *sěkti, vezanoj uz proto-indoeuropski korijen *sek, odakle i latinski secare „sjȅći”, ali i engleski saw te njemački sage„pila” (obje od starogermanskoga *sago). To je ujedno i jedna od predloženih etimologija za mjesec siječanj. Navodi se ideja da taj mjesec presijeca godinu na pola ili da se onda sijeku drva za ogrjev. Potonje je objašnjenje prilično nevjerojatno, budući da su se drva uvijek pripremala znatno ranije, pogotovo kada uzmemo u obzir da su zime ranije bile oštrije. Tkogod bi do siječnja ostavio sječu drva za ogrjev, slabo bi se te zime ugrijao.
Što se presijecanja godine pak tiče, problematično je to što se staroslavenska Nova godina vjerojatno slavila na prijelazu iz veljače na ožujak (kao i u Rimljana do 1. st.), a kroz srednji se vijek u Zapadnoj Europi obilježavala s blagdanom Navještenja, 25. ožujka, dok je u Bizantu i krajevima pod njegovim utjecajem godina počinjala 1. rujna., a u igri su bili i drugi datumi.
Valjat će nam stoga u potrazi za siječnjom zaviriti i u ostale slavenske jezike, u sljedećoj Juhi.
Treba znati presjeći!
