Kakva nam je na državnoj i lokalnoj razini iz političkog i gospodarskog ugla bila odlazeća 2022. godina? Osjećaj je vrlo neodređen, jer je riječ o možda i najkontradiktornijoj godini u novijoj povijesti. U proljeće smo napokon izašli iz dvogodišnjeg korona-režima življenja, što je omogućilo ozbiljnije pokretanje gospodarstva, pogotovo zbog jako dobre turističke sezone. Prosječna je plaća napokon dosegla i psihološku granicu od tisuću eura. Kako se sve to poklopilo i sa završetkom gradnje strateški važnog Pelješkog mosta, na kraju godine i odlukama o ulasku u schengenski prostor i uvođenju eura, zapravo i ne čudi što se premijer Plenković danonoćno hvalisao da je to njegova ‘godina isporuke’. Drugim riječima, godina je to koja je trebala dugoročnije odrediti pozitivniji smjer hrvatskog razvoja.
Problem je što ‘biti’ i ‘trebati’ nisu identični glagoli. Hrvatska je doista na krilima ekonomskog buđenje cijele Europske unije, gdje je uloga Banskih dvora bila minimalna, 2022. napravila ozbiljan iskorak. No, sve to vrijedno i pozitivno počelo se poništavati već u rano proljeće. Kobne 24. veljače Rusija je krenula u okupaciju Ukrajine, što se po dugoročnim gospodarskim efektima pokazalo novom negativnom prijelomnicom u europskoj povijesti.
Nije to neki od ratova koji svako malo potresaju svijet, već agresija koja na mnogo načina određuje život svakog od nas, a tako će biti i u nadolazećem razdoblju. Gospodarski su poremećaji poprimili dosad neviđene razmjere. Cijene su preko noći počele drastično rasti, a inflacija je dosegla brojke kakve već desetljećima nisu viđene. Na sve se to nadovezao i problem nedostatka energenata, pogotovo plina, koji je u opskrbi stanovništva zaprijetio najhladnijom zimom još od Drugog svjetskog rata, dok je neke gospodarske grane gurnuo na sam rub propasti.
Gotovo sve ono pozitivno o čemu smo govorili rastopilo se u samo nekoliko mjeseci. Rast plaća i mirovina pokazao se osjetno nižim od rasta cijena, pogotovo hrane i energenata, tako da se krajem 2022. živi lošije, samim tim u psihološkom smislu i depresivnije nego počekom tekuće godine. Razina inflacije, iako je veća od prosjeka Europske unije, naizgled nije razorna – 13,5 posto – ali je problem u tome da u tu brojku ulaze i domene koje nisu toliko važne za životni standard, tako da je realna razina zasigurno iznad 20 posto, možda i 5 do10 posto više. Za te postotke nitko nije povećao plaće svojim zaposlenicima, a za 2023. se predviđa barem polovica ovogodišnje inflacije. Dakle, moguć je i daljnji pad standarda.
Plenković se, sukladno tome da izgovara jedino piarovske floskule, na sve to oglušuje i beskonačno ponavlja brojke koje Vladi idu u prilog, iako su ih cijene roba i usluga te inflacija odavno premašile. Kako smo to također bezbroj puta naglasili, i nadalje takvu ispraznu retoriku prihvaća nemali dio biračkog tijela, koji nije sposoban uzeti olovku u ruke i brojčano usporediti rast prihoda i životnih troškova. A to su matematičke operacije koje bi morao savladati svaki učenik viših razreda osnovne škole. Zato je HDZ-ov rejting nedirnut i nakon svake korupcionaške afere i zloporabe njegovih dužnosnika. Vlast koja pokazuje iznimnu razinu nesposobnosti, što u pogledu obnove od potresa poprima i nevjerojatne razmjere, doima se nepromjenjivom. To je ono što ne budi optimizam u hrvatsku budućnost.
Budući da stanje u državi u velikom mjeri određuje i lokalne okvire, situacija u Koprivnici i podravsko-prigorskoj županiji i nije toliko zabrinjavajuća. U svakom slučaju, nije lošija nego u ostatku Hrvatske, a u samom je podravskom središtu 2022. bilo i jako lijepih vijesti, posebno onih obrazovnih. Iako se resorno ministarstvo nije korektno odnosilo prema gradu tijekom izgradnje osnovne škole na Podolicama, ona je na zadovoljstvo Koprivničanaca krenula s radom, što predstavlja i zamah razvoju toga dijela grada. Završena je i gradnja centra kompetencija vezanog uz Obrtničku školu, što diže razinu srednjoškolskog obrazovanja. Naposljetku, Sveučilište Sjever je, opet iz vlastitih sredstava, uredilo zgradu Prehrambene tehnologije, koja je time dobila i vrhunsku opremu. Trenutno se intenzivira i druga faza adaptacije toga prostora, kojim se Sveučilišni centar Koprivnica imati na raspolaganju još nekoliko predavaonica.
Godina 2022. zamalo je postala ‘godina isporuke’ i za koprivničkog gradonačelnika Mišela Jakšića, ali ga je u tome spriječila kronično troma građevinska operativa. Gradsko je središte, kao što je poznato, trebalo biti u potpunosti preuređeno tijekom prosinca, no to je bila prelijepa vijest da bi se pokazala realnom. Zakašnjenje neće, međutim, pokvariti raspoloženje Koprivničanaca kad trg s okolnim ulicama zasja novim glamurom.
Tekuća će godina, unatoč svim problemima vezanim uz građevinski sektor, biti zapamćena i po podizanju većeg broja stambenih zgrada. Prosječni građanin više nije u stanju nabrojiti trenutno aktivna gradilišta pa se stvara dojam da krize zapravo i nema. Iako je riječ o sredstvima privatnih investitora, to stvara dojama o uspješnosti lokalnih vlasti.
Ne treba, međutim, zatvarati oči pred brojnim gospodarskim izazovima Podravine i Prigorja. Tu su u prvome planu Podravka i Belupo, budući da je koprivnička kompanija izravno osjetila posljedice sankcija prema Rusiji, zacijelo i ponajviše od svih hrvatskih izvoznika. Na to se nadovezao višegodišnji problem niskih plaća cijele Grupe Podravka, koji je karakterističan i za druge lokalne tvrtke. Takvo je stanje dugoročnije neodrživo, jer se županijsko gospodarstvo po plaćama, ali i ukupnom broju zaposlenih, nije bitno pomaklo u proteklih desetljeće-dva. Zato je iznimno važno razvojni fokus već u 2023. u potpunosti prebaciti na poticanje poduzetništva i s njim povezane infrastrukturne projekte.
