GOLA – Tragedija koja se dogodila prošli četvrtak i zavila Golu u crno, još uvijek odjekuje Podravinom. Kobne, 15. veljače 28-godišnjakinja je zarila kuhinjski nož u srce svog nevjenčanog supruga, 46-godišnjeg Deana Slivara, koji je ubrzo nakon toga preminuo. Nesretnik je za sobom ostavio troje malodobne djece o kojima je sam brinuo, jer mu je supruga preminula prije nekoliko godina od posljedica teške bolesti.
S malim vremenskim odmakom od strašnog zločina, razgovarali smo s mještanima Gole koji su još uvijek u šoku i kao da ne vjeruju da je njihovo susjedstvo postalo mjestom stravičnog zločina.
Katica Mehkek pokojnog je Slivara poznavala odmalena i kaže da je Prekodravlje tužno i jadno jer je na tragičan način izgubilo svog sina.
– Deana sam poznavala od njegova rođenja. Budući da sam nekoliko godina starija od njega, nebrojno puta sam ga čuvala i brinula o njemu kad su njegovi roditelji bili na poslu. Otac mu je bio učitelj, a majka, koja je još živa, poštarica. A danas, danas Dean leži pokraj svoje supruge Ivke koja je preminula prije pet godina – rekla nam je K. Mehkek, koja danas živi u Novačkoj. Kaže da je nesretnog Deana doživljavala kao rođaka s obzirom na zajedničko provedeno djetinjstvo.
– Sada su mi u mislima njegova djeca. Nisu zaslužili takav život – zamišljeno je kazala K. Mehkek, koju smo zatekli na mjesnom groblju u Goli gdje je došla obići svoje najmilije te dodala kako Prekodravlje ne pamti tragediju poput prošlotjedne. S njom se slaže i Željko Bogadi, susjed koji živi u kući preko puta one u kojoj se dogodilo ubojstvo.
– Živim 65 godina u Goli i ne sjećam se slične tragedije. Prekodravlje je uvijek bilo miran kraj, lišeno ovakvih tragičnih situacija – kaže nam Bogadi te dodaje da svaki mještanin Gole i okolnih mjesta osjeća tugu zbog potresnog događaja.
Koprivnička psihologinja Nina Hrenić tvrdi da su članovi obitelji u kojoj je došlo do tragedije, razumljivo, najviše izloženi stresu i osjećaju tugu zbog gubitka drage im osobe.
– Što smo više emotivno povezani sa žrtvom ili involvirani u sam događaj, to će naš oporavak duže trajati, jer trauma pogađa naš osjećaj dobrobiti – tvrdi Hrenić te dodaje da stresa u ovakvim situacijama nije lišena ni šira okolina, u ovom slučaju stanovnici Gole.
– Svi su oni izloženi stresnoj situaciji, jer empatiziraju sa svojim sumještanima koji su bili izravno izloženi tragediji. Ipak, oni će već nakon nekoliko dana nastaviti svoju svakodnevnu rutinu i povratit će svoju emocionalnu ravnotežu. Njihova revitalizacija traje znatno kraće, ma koliko god je događaj stravičan – objašnjava Hrenić. U slučaju policajaca, liječnika, zaposlenika Centra za socijalnu skrb i drugih, Hrenić kaže kako su oni pripremani za takve situacije i samim time znaju se s njima nositi.
– Tu je riječ o sekundarnoj traumatizaciji. Nisu izravno pogođeni situacijom jer nisu u njoj sudjelovali. Ipak, neizravno ih pogađa samim pružanjem pomoći ili istražiteljskim radnjama u kojima sudjeluju. Međutim, moramo znati da su profesionalci osposobljeni za takve stresne situacije i znaju kako se u njima vladati -– objasnila nam je Hrenić. Dodala je kako ni oni nisu strojevi pa se ponekad i sami nađu pred zidom. Tada je važno da znaju prepoznati nagomilani stres u sebi i potražiti pomoć u okviru sustava koji im je takvu pomoć dužan osigurati. Pomoć se sastoji u tome da profesionalac što brže proradi stresnu situacije i traumatski događaj i povrati svoju emocionalnu ravnotežu zbog radne i osobne funkcionalnosti.
