Piše: Robert Mihaljević
Praonica vagona u Botovu opet je nacionalna top tema nakon poplava koje su dovele do migracija teško onečišćene vode na okolna tla i druge vodene površine. Glas je prvi upozorio na taj veliki problem, a potom su vijest prenijeli i brojni nacionalni mediji. Praonica vagona, ta europska ekološka crna mrlja, odavno je trebala biti sanirana. Ali nije.
HŽ-ova nekadašnja praonica vagona u Podravini, koji su prevozili gorivo i opasne kemikalije, bila je jedna od ključnih tema one „povijesne sjednice“ Sanaderove Vlade u lipnju 2006. godine. Vlada je tada u sjedištu županije donijela brojne velike odluke koje su trebale promijeniti naš regionalni tijek povijesti. Tako je odlučeno da se gradi brza cesta do Zagreba, ali i podravska brza cesta Ludbreg – Virovitica.
Vlada je na toj povijesnoj sjednici prije 17 godina, dakle, donijela važne odluke i o sanaciji ekološke bombe, bivše HŽ-ove praonice vagona u Botovu. Ta je praonica crna točka na karti Europe te predmet mnogih inozemnih izvještaja o zagađenosti tla i podzemnih vodotoka. I što se u međuvremenu dogodilo? Baš ništa.
Usput, valja spomenuti kako je Sanaderova družba tog toplog lipanjskog dana u Koprivnici odlučila spasiti posrnulu tvornicu obuće Sloga pa je čak i Podravka natjerana da Slogi plasira kredit od pet milijuna kuna koji nikad nije vraćen jer je Sloga vrlo brzo nakon toga propala. Pojeo vuk magare, rekao bi naš lucidni narod, a potvrdilo naše vrlo lokalno pravosuđe.
O opjevanom konačištu HŽ-a koje je za kunu trebalo biti predano u vlasništvo Koprivnici sve je već rečeno. Zgrada nikad nije završila u rukama Grada, ali zato se ovih dana opet spominje kao mogući učenički dom. Sve u svemu, 17 godina nakon povijesne sjednice Vlade i te odluke, konačište je smrdljiva ruina i leglo zvijeri, beskućnika i narkomana koje cijeli kvart pretvara u koprivnički Bronx.
Ipak, jedna je odluka Sanaderove Vlade provedena do kraja. Bila je to prioritetna odluka da se zgrada dječjeg doma Svitanje u Koprivnici vrati časnim sestrama iz Družbe kćeri božje ljubavi. Dječji dom nakon toga je ukinut, a časne uređuju zgradu za svoje potrebe. Prioriteti se moraju znati. Zgradu su im bile oduzele komunističke vlasti i tamo smjestile sirotu djecu bez roditeljske skrbi. U međuvremenu su dječji domovi deinstitucionalizirani, kako se to popularno veli.
Sanacija teško onečišćenog tla i grabe u kojoj su se, uz Dravu i Šodericu, prale HŽ-ove cisterne, otad do danas nije u baš nikakvom planu. Što i ne treba čuditi. Jer mi, Podravci, šutimo, HŽ se među sobom ne može dogovoriti koja je njihova firma pravna sljednica te zlosretne praonice, a Vladu i resorna ministarstva boli ona stvar za Podravinu. Mi smo ionako za središnju državnu vlast građani i krajevi trećeg reda. O našim smjernim HDZ-ovcima ne ovisi Plenkovićev stranački božanski status. Mi nemamo Olega Butkovića, Božidara Kalmetu, Antu Sanadera, Dubravku Šuicu, Jopu Đakića, Ivana Anušića.
Naši su dosezi saborski zastupnik i načelnik Kalinovca Darko Sobota, šef koprivničke šumarije i član Nadzornog odbora Podravke Damir Felak te dožupan i čelnik gradskog HDZ-a Ratimir Ljubić. Koje, iskreno, boli ona stvar za praonicu vagona u Botovu i onečišćenje koje iz te guste, smrdljive crne jame već desetljećima uništava naše podzemlje i vodonosne slojeve. Koliko su županijske vlasti zabrinute za tu europsku crnu točku i ugrozu za zdravlje ljudi pokazuje i to da je županijski stožer civilne zaštite tek ovih dana pozvao državni inspektorat da tamo nešto učini. Tjednima nakon poplava i tek nakon što su Glas i drugi mediji problematizirali cijelu stvar.
Hrvatska se naveliko hvali povlačenjem milijardi eura europskoga novca za razne projekte, među kojima su ekološki posebno važni. Smjerno pratimo projekte koji se provode u našoj županiji, ali dosad niti jedan jedini put nismo čuli da je netko u tom kontekstu spomenuo onu prokletu HŽ-ovu praonicu na obalama Drave. Čija bi sanacija, znamo to vrlo dobro, danas stajala barem desetak milijuna eura.
Ali, koga briga. Saniranje praonice vagona nije baš posebno lukrativan predizborni projekt. Za razliku od brze ceste, recimo, koja već godinama ne silazi s usana naših vrlih političara. I to bez obzira što su još 2010. godine analize pokazale kako je podzemlje ispod praonice jako zagađeno mnogim opasnim tvarima. Uz Dravu i Šodericu, nad vodonosnim šljunčanim slojevima.
Ali, sve je to u Podravini. Regiji za koju će mnogi HDZ-ov dužnosnik reći da vjerojatno i nije u Hrvatskoj.
