Vlada Republike Hrvatske, to jest Plenković i neki nebitni ljudi koji tamo sjede jer Plenković ipak ne može sam biti Vlada jer bi to onda značilo da je on nekakav autokrat, a ne demokrat i iako je to točno, svejedno se moramo pretvarati… No, shvatili ste što sam htio reći pa vratimo se na početak.
Plenković je prekjučer na sjednici Vlade u saborsku proceduru poslao drugo čitanje konačnog prijedloga izmijenjenog Zakona o trgovini kojim se regulira rad i nerad nedjeljom, a promjene su značajnije nego u prvoj verziji.
Za početak, Vlada se, pardon, AP se odlučio u potpunosti zabraniti rad pekarnicama nedjeljom i blagdanima. S obzirom na to da je AP prije nešto vremena tvrdio kako su izmjene Zakona o radu rade u skladu s našim ‘rvatskim vrijednostima i onime što je ‘nukleus’ hrvatskog društva, a to je nedjelja kao dan za obitelj i svetu misu ili koje već aktivnosti jedna obična hrvatska obitelj voli obnašati nedjeljom, postavlja se pitanje sasvim jednostavno – a gdje bi, molim lijepo, ta ista hrvatska obitelj nedjeljom trebala kupiti kruh svoj svagdašnji kojim će nahraniti svoj nukleus, ako ne u pekarnici? Nigdje, osim onih 16 radnih nedjelja u godini koje trgovci imaju po vlastitom izboru.
Hrvatski će nukleus, prema tome, u budućnosti nedjeljom jesti svagdašnji kruh star najmanje jedan dan i na tome biti zahvalan svemogućem AP-u jer mu je to i omogućio.
Međutim, ostaje na snazi da se neradne nedjelje ne primjenjuju na prodajne objekte koji se nalaze unutar ili su sastavni dio cjeline željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih luka, luka otvorenih za javni promet, luka unutarnje plovidbe brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i proglašenih zaštićenih područja prirode. Sudeći po snalažljivom hrvatskom nukelusu, pekarnice bi uskoro mogle niknuti na svim spomenutim mjestima pa ćemo, barem u našem lokalnom slučaju, u nedjelju po kruh morati skoknuti na željeznički ili autobusni kolodvor, no kako na koprivničkom autobusnom kolodvoru nema ni kolodvora ni autobusa, a kamoli pekarnice, a na željezničkom nema pekarnice, ali barem ima autobusa koji voze umjesto vlakova, možemo odmah kupiti kartu za Zagreb pa skoknuti do zagrebačkog kolodvora po kruh.
Ako je tamo gužva, možemo sjesti na gradski bus do Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman gdje možemo kupiti avionsku kartu za Split pa kruh pokušati kupiti u Trajektnoj luci Split, a ako nam ni to ne uspije, uvijek se možemo avionom vratiti natrag u Zagreb pa busom i vlakom do Koprivnice gdje na nekoj od benzinskih pumpi možemo kupiti CROissant i pretvarati se da je to zapravo hrvatski kruh.
Ako nam niti to ne uspije, uvijek je tu bolnica gdje se tradicionalno prodaju prehrambeni proizvodi, jedan jedini naš hotel u kojem navodno nema ni struje u svim sobama, a nekmoli kruha za svekoliko pučanstvo, Muzej prehrane gdje čujem da ima nekih kruhova koje je jedan njihov kolega prezervirao u vosku za potrebe stalnog postava, a koji je Podravka proizvela još prije nekoliko desetljeća i koji se još uvijek ‘sasvim dobro drže’, kamp odmorište Aquaterra na Šoderici koji još nema pekaru, ali im njezino otvaranje kao budući poslovni potez od srca savjetujem, OPG-ovi na području naše županije koji jedva čekaju prodavati kruh nedjeljama i naposljetku, zaštićena područja prirode gdje prodaja kruha nedjeljom AP-u ne predstavlja nikakav problem, a kojih je u našoj županiji čak 15 pa ćemo nedjeljom po kruh uvijek moći skoknuti do Spomenika prirode Staro stablo pitomog kestena u Močilama, Posebnog zoološkog rezervata Veliki Pažut, Spomenika prirode Livade u Zovju kod Đelekovca, Spomenika prirode Skupina stabala hrasta lužnjaka smještenih u parku koji okružuje zgradu Šumarije Repaš, Posebnog botaničkog rezervata Mali Kalnih, Značajnog krajobraza Kalnik, Posebnog botaničkog rezervata šumske vegetacije Dugačko brdo, Regionalnog parka Mura-Drava, Značajnog krajobraza Čambina, Park šume Župetnica, Spomenika parkovne arhitekture Park kraj O.Š. Vladimira Nazora u Križevcima, Spomenika parkovne arhitekture Park kraj poljoprivredne škole u Križevcima, Spomenika prirode Staro stablo lipe u Novigradu Podravskom, Posebnog geogradsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci ili Posebnog botaničkog rezervata šumske vegetacije Crni jarki.
Eto, nadam se da će vam ovaj mali vodič za kupnju kruha nedjeljom pomoći ne biste li ipak pronašli svoj kruh svagdašnji i njime nahranili hrvatski nukleus.
