- U Hrvatskoj većina odraslih osoba preživljava samo zahvaljujući pomoći svojih roditelja koji su bili te sreće što su život izgradili u nekoj drugoj državi za koju nas danas uče da od nje moramo zazirati, e samo da bi u poznim godinama i zasluženoj mirovini svoje stečevine mogli davati ne bi li im potomci u državi za koju nas danas uče da ju moramo bespogovorno slaviti, mogli preživjeti.
Nezaobilazna ovotjedna tema u ionako shizofrenom hrvatskom medijskom prostoru bez sumnje je pitanje od čega točno živi Stephen Bartulica, saborski zastupnik HDZ-ovog koalicijskog partnera Domovinskog pokreta.
Jednostavnom računicom došlo se do zaključka kako je Bartulica uvjerljivo najsiromašniji Hrvat ako ne računamo one koji su u dugovima koje neće moći vratiti niti za tri svoja života, one čiji su bankovni računi blokirani ili umirovljenike koji su već tradicionalno najsiromašnija ‘hrvatska’ kasta. Naime, kada Bartulica i njegova žena poplaćaju kredite, za preživjeti mjesec ostane im 38 eura. S obzirom da živimo u vremenu u kojem desetak eura potrošimo tek što smo izašli iz kuće i zatvorili za sobom dvorišna vrata, teško je zamisliti da dvoje ljudi može izgurati mjesec s manje od 40 eura pa čak i u zemlji u kojoj su svi u većoj ili manjoj mjeri mađioničari ‘preživljavanja’ mjeseca. Bartulica i njegova žena, dakle, u mjesecu koji broji trideset i jedan dan dnevno mogu potrošiti 0.81 euro centa za sve svoje homeostatske potrebe, a u što uopće ne ulaze drugi troškovi poput režija ili, ne daj bože, luksuza kao što su gorivo za automobil ili kava i cigarete. Bartulica ne samo da je najsiromašniji čovjek u Hrvatskoj, nego je vjerojatno i najsiromašniji političar na Zemlji uopće pa je javnost koja se i inače svakodnevno bori s vlastitom egzistencijom s pravom postavila pitanje – od čega on, dovraga, živi.
Bartulica, dakle, životom na grbači svojih roditelja zapravo odašilje pozitivan primjer što je to za DP ‘hrvatska kultura’ i kako bismo mi to trebali živjeti, poštujući tradicionalna načela te kulture.
I napokon, nakon nekoliko dana medijskih pritisaka, saznali smo da Bartulica živi od svojih roditelja. Njegovi roditelji, kako kaže, izrazito su dobro situirani u SAD-u pa im nije problem financijski se svakoga mjeseca pobrinuti za svog sina parlamentarnog zastupnika kojemu, jadnom, kredit pojede čitav mjesečni budžet. Ta pomoć ne svodi se samo na brigu da Bartulica ima što jesti ili pak da može platiti režije, već i da može kupiti nekretninu na Prviću. Kako je i sam istaknuo, ‘Nema baš ništa nepravilnog, i štoviše, neuobičajenog, u situaciji da roditelji pružaju financijsku podršku sinu koji je donio odluku o kupnji vikendice na moru za svoju obitelj. To je u hrvatskoj kulturi toliko prirodno i uobičajeno, u kojoj je takva vrsta darova većih financijskih razmjera roditelja prema djeci nešto sasvim obično i nije vezana uz životnu dob niti roditelja niti djece.’.
Bartulica je, sviđalo se to nama ili ne, u pravu. U Hrvatskoj većina odraslih osoba preživljava samo zahvaljujući pomoći svojih roditelja koji su bili te sreće što su život izgradili u nekoj drugoj državi za koju nas danas uče da od nje moramo zazirati, e samo da bi u poznim godinama i zasluženoj mirovini svoje stečevine mogli davati ne bi li im potomci u državi za koju nas danas uče da ju moramo bespogovorno slaviti, mogli preživjeti. To je odista temelj naše hrvatske kulture, a s obzirom da Domovinski pokret cijelu našu zemlju želi još dodatno ‘kroatizirati’ te se prije svega bavi nametanjem nacionalističkih ideologija, ne čudi da član spomenute stranke onda i živi po načelima koje stranka propovijeda. Bartulica, dakle, životom na grbači svojih roditelja zapravo odašilje pozitivan primjer što je to za DP ‘hrvatska kultura’ i kako bismo mi to trebali živjeti, poštujući tradicionalna načela te kulture.
IDEOLOGODIJA Domovinskog Pokreta, prema tome, bila bi ideologija i demagogija u jednom
‘Rodna polja da, rodna ideologodija ne’, uostalom i piše na njihovom predizbornom plakatu za EU parlamentarne izbore.
Ako je ‘Ideologija termin kojim se označava obuhvatni sklop ideja koje uključuju način na koji pojedinac ili grupa gledaju na svijet, te ciljeve, očekivanje i aktivnosti’, a ako je ‘demagogija metoda kojom se služi demagog i koja podrazumijeva obmanjivanje lažnim izjavama i obećanjima kako bi poticala strahove publike, izazivala mržnju, pohlepu i paranoju’, IDEOLOGODIJA Domovinskog Pokreta, prema tome, bila bi ideologija i demagogija u jednom, odnosno način na koji DP želi voditi ovu zemlju i načela prema kojima žive članovi te stranke, uključujući i Bartulicu.
Ideologodijski je, recimo, biti parlamentarni zastupnik s mjesečnim budžetom od 38 eura i nekretninom na Prviću, a sve zahvaljujući svojim imućnim roditeljima ‘preko bare’ te istodobno u Hrvatskoj hrvatskim ljudima prodavati ideje o ‘kroatizaciji kulture’, boljitku koji će sigurno doći dolaskom ‘pravih ljudi’ na vlast ili, na kraju, borbi protiv raznih ideologija i to upravo ideologodijom.
Piše Ivan Grobenski
