Znate li što znači siguran? Jeste li sigurni u to? Sigurnost se na prvi pogled može činiti kao relativno nov pojam. Slavenski se jezici, naime, razlikuju u načinima na koji ga izražavaju. Tako se u češkome za „Nisam siguran” kaže „Nejsem si jistý”, a osigurati štogod je zajistit. Hrvatske riječi isti te istina dijele korijen s navedenim izrazima (prasl. istъ), što sugerira da smo sigurni kada možemo potvrditi da su dvije stvari jednake, a onda je istina ono što je jednako stvarnosti. S druge strane, osigurate li štogod, potrudit ćete se da se to ne mijenja lako (kada promjenu u pravilu vidimo kao nepoželjnu). Možete na primjer sigurno učvrstiti čamac za vez. Ako ste u opasnosti, niste sigurni, što bi na češkome bilo „Nejsme v bezpečí”, gdje je péče otprilike „skrb”. Sigurnost je dakle svojstvo situacije da ne zahtijeva posebnu skrb tj. brigu jer nije vjerojatno da će doći do neželjene promjene stanja. U ruskome ste sigurni kada ste „v bezopasnosti”, tj. „stanju bez opasnosti”. Siguran u smislu „uvjeren” je u ruskome (logično) uveren, a osigurati se u nešto je ubeždátʹ, vezano uz ubedítʹ „uvjeriti”, izvor srpskoga „ubijediti”.
Vidimo, dakle, da postoji širok raspon riječi koje se koriste za pojam sigurnosti, što ukazuje na to da se taj apstraktni koncept može shvatiti na različite načine, kroz različite manje ili više konkretne predodžbe. Činjenica je da hrvatski objedinjuje sva tȃ povezana značenja u jednoj riječi, koja je došla iz mletačkoga sigur, od latinskoga sēcūrus, koji nastaje slično kao ruski bezpečí. Se- naime označava odsustvo čega, a cura je „skrb, briga”, odakle i kurator koji skrbi o čemu, ali i kura „liječenje” (vidi prijašnji tekst o rehabilitaciji).
Engleski, zanimljivo ima više povezanih riječi koje sve vuku porijeklo od sēcūrus. Tu su secure („bez opasnosti”) i sure („uvjeren”). One su u jezik ušle na različite načine, prva izravno iz latinskoga, a druga preko srednjovjekovnoga francuskoga, zbog čega su oblikom različite, premda značenjski bliske. Jezik je, kao što vidimo, podložan stalnim promjenama, koje nisu uvijek predvidljive, ali su motivirane, kako semantički (značenjskim potencijalom riječi) tako i fonetički (zakonitostima promjena glasova). Riječi dolaze i odlaze, a postojeće mijenjaju oblik i opseg značenja. U svakome trenutku razvoja jezik zadovoljava sve potrebe svojih govornika, a dalje će se prilagoditi – niti postati bolji niti gori, bez obzira na to što kažu dežurni dušebrižnici. Jasno je tako da današnji koncept recimo sigurna ponašanja nije identičan onome od prije više desetljeća ili stoljeća, ali i da će govornici prilično dobro razumjeti što pod sigurnošću mislimo.
Razmotrimo stoga za kraj kako se sve sigurnost može koristi u hrvatskome. Možemo tako reći da je bitna sigurnost građana pa se ispod oronule zgrade tako postavlja skela kako bi se osiguralo da ne dođe do nezgode. Sigurno je da bi dugoročno rješenje zahtijevalo obnovu koja zasigurno ne bi bila jeftina, ali bi vlasnici mogli osigurati sredstva iz prihoda koji ubiru iznajmljivanjem poslovnoga prostora u užem centru grada, a koji sigurno nije zanemariv. Obnovom bi građevina postala sigurna, kao što je i koprivnički trg postao sigurniji (premda ne i ljepši). A u međuvremenu je prolaznicima bolje da imaju životno osiguranje. Ili sigurnosnu opremu.
