Pudle su, nakon pasmine Border Collie, najpametnija pasmina. Pas za druženje, pratnju i razonodu, pas koji se uklapa u većinu obitelji i pasmina koju Sunčica Lukačin ima već 12 godina, uzgaja pet, a posljednjih godinu dana ima i registriranu uzgajivačnicu Mali princ u Starigradu.
– Prvo sam se bavila uzgojem njemačkih doga krajem 80-ih i početkom 90-ih iz čiste ljubavi prema psima. Doga mi je i danas najdraža pasmina, ali kratko žive, svega šest do osam godina pa sam ih prestala uzgajati. Pudle recimo žive između 10 i 18 godina iako ima primjeraka koji žive i po 20 – započinje priču Sunčica koja uzgaja francuske pudle.
– Uzgajam francusku pudlu poznatiju kao mini pudlu. Inače, postoje četiri vrste pudle. Toy je ona najmanja koja dosegne veličinu od 25 do 28 centimetara, mala pudla je ovo što ja uzgajam i one dosegnu veličinu od 28 do 35 centimetara, srednje su od 35 do 45 centimetara i standard ili kraljevske su od 45 do 60 – pojašnjava Sunčica.
Kako i zašto je odluka pala na pudle, kaže Sunčica, bilo je zato što su tražili pasminu koja je pametna, živi dulje od tada im najdražih doga i pasminu kojoj ne opada dlaka.
– Ljudi misle da su pudle hipoalergene, ali to nije istina. Ako ste alergični na dlaku, vjerojatno će vam i pudle smetati, ali manje jer im je dlaka drugačija. Njihova je poput naše kose, no ona zahtjeva i posebnu brigu – govori Sunčica koja je jedna od tri registrirana uzgajivača u našoj županiji.
– Dlaku pudle treba češljati barem svaka dva dana jer će im se inače spetljati, treba ih redovno šišati i raditi frizuru. Njima dlaka stalno raste i važno je da se ona češlja do kože da ne nastanu čvorovi koji im jako smetaju. Posebno treba paziti kada se namoče ili padne kiša jer im se dlaka slijepi kao i naša kosa. Ako ih tada ne počešljate, sigurno će nastati čvorovi – govori Sunčica i pojašnjava kako je dlaka zapravo najveća briga kod ove pasmine, no, kaže, ni to vas ne treba plašiti jer svoju pudlu uvijek možete ošišati i napraviti joj tzv. sportsku frizuru koja je kratka i nešto jednostavnija za održavanje. Kod izložbenih pasa priča je nešto drugačija.
– Postoje stroga pravila za izložbene pse i tada se gledaju i najsitniji detalji. Čak i dlaka i frizura mora biti specifična. Dlaka, primjerice, mora biti velika najmanje 20 centimetara i moraju imati pom-pome – pojašnjava.
Na izložbe do sada nije išla, no trenutno čeka prinovu s kojom i to planira.
– Naručila sam sada novu kujicu i s njom ću ići na izložbe. Ljudi misle da će im izložbe podići cijenu štenaca, ali to što je mama ili tata šampion ne znači da će i štene biti istih karakteristika. A i do šampionata je teško doći s kujicom jer se one tjeraju dva puta godišnje pa ne mogu ići na sve izložbe, za razliku od mužjaka koji to mogu pa je lakše ostvarivati dobre uzastopne rezultate – kaže Sunčica.
Ona trenutno u svojoj uzgajivačnici ima dvije pudle, bijelog mužjaka Bob Rocka i crnu kujicu Luce.Registriranu uzgajivačnicu ima unazad godinu dana, ali uzgojem pudlabavi se već pet godina.
– Nije potrebno imati uzgajivačnicu, ali ja sam htjela da iza mene nešto ostane kada već imam volje za to. Svojim sam psima napravila i genetske testove, ali ni to nije garancija da će s potomcima biti sve u redu i ljudi toga moraju biti svjesni – govori i pojašnjava na što treba obratiti pažnju ako kupujete pudlu.
– Boja kod pudli je uvijek jednobojna, crna, bijela, siva ili aprikot. Postoje sad dvobojne pudle koje su napravili, međutim one nisu priznate od FCI-a, tj. Internacionalne kinološke zajednice. Po zakonu se smiju pariti samo crna i bijela, ali to nije garancija koju boju potomaka ćemo dobiti jer ne znamo kakvi su im bili daleki pretci pa koje boje genetski u sebi nose. Od crne i bijele ja nekada i dobijem aprikot. Trebala bih imati uzgoj 30 godina da s 50-postotnom sigurnošću mogu reći koju boju ćemo dobiti – govori i pojašnjava da su danas najveći problem ‘štanceri’.
– Pudli ima malo s obzirom na potražnju, a cijene su otišle u nebo. Cijena pudle s rodovnicom kreće se od 1500 d
o 3000 eura, ovisno o boji. Najskuplja je aprikot i ta boja najbolje ide. Da bi što više zaradili, štanceri tada štancaju po nekoliko legla, iako po zakon u pudla smije imati jedno leglo godišnje.
Uz to, oni ne moraju biti član Hrvatskog kinološkog saveza, ni plaćati članarinu, niti odraditi tečaj za kućne ljubimce na Veterinarskom fakultetu, niti vaditi rodovnice, cijepiti štence i roditelje ili raditi DNK testove. Spare bilo koje dvije jedinke i prodaju za iste novce samo bez papira, a onda kasnije s tim psima bude problema – kaže Sunčica te pojašnjava kako je jedina garancija da ste kupili čistokrvnog psa da ga nabavite iz uzgajivačnice i s njim dobijete rodovnicu.
– Oni koji kažu da imaju pudle, ali nemaju papire mi smatramo mješancima jer ne možete znati ima li ta pudla negdje u sebi i maltezera ili neku drugu pasminu – kaže.
Pudle, pojašnjava Sunčica, spadaju u 9. FCI grupu koja označava pse za pratnju i razonodu što znači da je pudlica pas koji se prilagođava vlasniku.
– Dobra je, inteligentna, lijepo izgleda i, budući da joj ne opada dlaka, puštaju ju svugdje, u sve apartmane i s njom zaista oko toga nema problema. Nema ni nekih značajnih zdravstvenih tegoba i relativno su lagane za odgoj. Iznimno su pametne pa unaprijed pretpostave što bi se moglo dogoditi i upozoravaju lavežom i cviljenjem. Društvene su i brzo uče. Dobre su s djecom, ali treba paziti da ih djeca ne gnjave previše i izuzetno je važno da obitelj bude mirna i skladna. Ako se svađate i vičete možda to ipak nije pas za vas jer će vam pasti u depresiju. Ne smijete ih kažnjavati, biti grubi i vikati na njih, a posebno jako pate ako ih ostavite – zaključuje priču o ovoj fascinantnoj pasmini uzgajivačica Sunčica.
