- To je kao i Nova Godina: simbolična vrijednost nadilazi stvarnu. Realno okrugli brojevi ne postoje. Najrašireniji brojevni sustav je dekadski, uglavnom jer nam je ‘prirodan’, odnosno praktičan u svakodnevnome životu, zbog broja prstiju na rukama.
Piše: Saša Kresojević
Mogli smo odabrati i oktalni sustav (s bazom 8), duodekadski (12) ili vigezimalni (20), koji su isto ‘prirodni’ jer možemo umjesto prstiju brojiti razmake između njih (kao što to čine govornici Yuka jezika u Kaliforniji), palcem brojiti članke na ostalim prstima (često u Aziji), ili koristiti prste ruku i nogu (20 je osnova brojevnih sustava Maja i Azteka) itd. Alternativni sustavi mogli bi biti i praktičniji. Isaac Asimov smatrao je da bismo bolje razumjeli binarni sustav na kojem se zasniva rad računala (pa možda i ranije razvili računarstvo!) da smo koristili oktalni sustav. U duodekadskome sustavu jednostavnije je praktično dijeliti jer 12 ima 6 faktora (za razliku od 4 u 10), pa je 12 u osnovi mnogih jedinica vremena: 12 mjeseci, 60 sekundi u minuti itd.
Kako bi dekadskih 100 pretvoreno u oktalni sustav bilo 144, a u binarni 1100100, postaje očito da je ‘okruglost’ iluzija.
Kako bi dekadskih 100 pretvoreno u oktalni sustav bilo 144, a u binarni 1100100, postaje očito da je ‘okruglost’ iluzija. Još je to očitije kad vidimo da se okruglo izvorno odnosi na krug ili kružnicu, koji su zatvoreni, dakle završeni, dakle savršeni (matafora!). Budući da matematički kružnicu definiramo konstantom π (pi), koja je sve samo ne ‘savršena’ dekadski gledano, a 100 ni na koji način ne opisuje krug pa nije realno okruglo.
Ipak, budući da smo na dekadski sustav navikli, ta je iluzija tvrdoglavo ustrajna. Jednom kad počnemo povezivati nešto u svome iskustvu (metonimija!), kao npr. obljetnice i slavlje, simbolika će se još pojačati. Na 100°C voda ključa, ali ne jer tu ima nešto posebno, nego zato što Celzijeva skala određuje da 100° bude točka vrenja, a 0° smrzavanja vode, i odatle kreće dalje.
U Bibliji 100 predstavlja završenost odnosno savršenost. Obje su ove riječi u hrvatskome istoga porijekla: dolaze od imenice vrh ( Kako i godine danas brojimo dekadskim sustavom, okrugle su nam one djeljive s 10, a s obzirom na prosječni ljudski vijek 10 je relativno malo, a 1000 mnogo, pa nam je 100 onako baš taman i okruglo. Doduše, sto u oktalnome sustavu oct(100) bilo bi isto zgodno jer je to u dekadskome dec(64), i time bliže prosječnom ljudskom vijeku. Ali ovako je 100 godina nešto poželjno jer predstavlja relativno teško dostižnu dob, vrijednu isticanja, baš kao i rezultat u kriketu gdje će svaki udarač slaviti century tj. 100 bodova, ali ispasti na 99 ravno je katastrofi!
Kako i godine danas brojimo dekadskim sustavom, okrugle su nam one djeljive s 10, a s obzirom na prosječni ljudski vijek 10 je relativno malo, a 1000 mnogo, pa nam je 100 onako baš taman i okruglo.
Century eng. ‘stoljeće, grupa od sto’ uzgred dolazi od latinskoga centuria ‘grupa od sto’ <centum ‘sto’, s tim da je u latinskome stotinu godina bilo saeculum, ‘dob, generacija’, od čega kasnije nastaje saecularis ‘sekularno’, prvotno ono ‘što se odnosi na neko doba’ pa onda ‘ljudsko/privremeno’ za razliku od ‘religijskog/vječnog’.
Taj je saceulum, zanimljivo, ranije bio trajao 120 godina, a slavio se tri dana i tri noći. Čak je i Napoleonov povratak od slavnih Stotinu dana (fr. les Cent Jours) zapravo trajao 110. Očito je da mi često te ‘okrugle’ brojke sami zaokružujemo, kao i kod stogodišnjega rata (1337.-1453.).
Zato ne zamjerite što danas slavimo 101. Jezikovu juhu. Korak dalje od savršenstva.
*hebr. yōbhēl = ovnov rog, kojim se najavljivala svečanost