- U prošloj smo kolumni pisali o tome kako su se drugi europski jezici s time snašli, ustanovivši da je najlakše bilo onima koji nisu rodno obilježeni, poput finskoga, a relativno je bilo i kad je samo valjalo pronaći alternativnu zamjenicu, kao u švedskome.
‘Nemo su razbili osvojeni trofej, u trenutku ushita mikrofon je ispao i razbio se’.
Prethodna rečenica sadrži dvije strategije pisanja o nebinarnoj osobi. Prvo se u stilu engleskoga koristi množina, dok se u drugome dijelu rečenice izbjegava lični oblik vršitelja radnje te se u prvi plan postavlja trpitelj: mikrofon. Ostale opažene strategije iz hrvatskih medija uključuju izmjenično korištenje muškoga i ženskoga roda, oslanjanje na osobno ime, pokušaj zamjene rodno-specifičnih termina neutralnima (pa umjesto pjevač/pjevačica dobijemo izvođač, koji je isto muškoga roda!), korištenje prošlih vremena koja ne pokazuju rod (npr. ‘Reče’ namjesto ‘Rekao/Rekla je’) i slično.
Što se slavenskih jezika tiče, čini se da smo tek odnedavna postali svjesni potrebe za neutralnim oblicima
U prošloj smo kolumni pisali o tome kako su se drugi europski jezici s time snašli, ustanovivši da je najlakše bilo onima koji nisu rodno obilježeni, poput finskoga, a relativno je bilo i kad je samo valjalo pronaći alternativnu zamjenicu, kao u švedskome.
Romanski jezici suočavaju se s kompleksnijim izazovom jer imenice dosljedno razlikuju rodove, a ni nove se zamjenice nisu još uvriježile. Tako se u francuskome predlagalo korištenje iel, ∅l i al umjesto muškoga il i ženskoga elle. Nijedna od tih zamjenica, međutim, nije zaživjela u govoru. Francuzi često kažu da ih koriste samo Amerikanci koji pokušavaju govoriti francuski. Što se imenica tiče, u pismu postoji opcija udvajanja pa imamo la-le directeur-ice ‘direktor/direktorica’. Alternativa je korištenje termina koji ne obilježava spol osobe. U gornjemu bi slučaju to bilo la direction ‘uprava’. Slično, namjesto le collaborateur / la collaboratrice ‘kolega/kolegica’ imamo le personnel ‘osoblje’. Opažamo ovdje da francuski razlikuje rod i u članovima, o čemu također valja voditi računa, kao i da imenice koje nemaju spolne konotacije i dalje imaju gramatičke rodove pa je la direction ‘uprava’, kao i u nas ženskoga roda. Pridjevi također razlikuju rod, pa imamo Les étudiant-es sont actif-ves. ‘Studenti-ce su aktivni-ne’. Jedna od popularnijih strategija i ovdje je korištenje bezličnih oblika, npr. Il faut avoir 18 ans pour… ‘Treba imati 18 za …’
Što se slavenskih jezika tiče, čini se da smo tek odnedavna postali svjesni potrebe za neutralnim oblicima te se to pitanje uglavnom poteže kada neka nebinarna osoba zadobije medijsku pažnju. U ruskome se, recimo, kod upoznavanja može u izravnome obraćanju koristiti zamjenica iz poštovanja вы ‘Vi’, kao i u hrvatskome, a kasnije uvijek možete upitati za preferencije. Riječ человек ‘čovjek/osoba’ iako gramatički muškoga roda smatra se rodno neutralnom, više negoli hrvatski čovjek.
U českome se jeziku zagovara naizmjenično korištenje muškoga i ženskoga roda
U češkome, pak, postoji istraživanje o prevođenju nebinarnih oblika, pri čemu je zanimljivo da je jedna od najpopularnijih strategija naizmjenično korištenje muškoga i ženskoga roda. Iako je to očito praktičnije u pismenome nego usmenome prevođenju, ta je strategija pozitivno ocijenjena upravo stoga što privlači pozornost pa potiče raspravu – upravo ono što se desilo i u hrvatskome javnom prostoru proteklih tjedana. Zanimljivo je i da je isto istraživanje pokazalo da nebinarne osobe u češkome preferiraju korištenje rodno obilježenih oblika u odnosu na srednji rod, jer potonji, kao i u hrvatskome, primarno sugerira stvar nasuprot osobe.
Naposljetku, što nam preostaje doli snaći se. Savjeti ‘jezičnih stručnjaka’ mogu biti od pomoći u uporabi standardnoga jezika u pismu, ali oni zasigurno neće oblikovati naš svakodnevni govor. Bitno je tȅk da ne dođe do nesporazuma kao kad bi netko binarni broj iz naslova pročitao kao jedanaest.
Piša Saša Kresojević
