Tako i u hrvatskome princip označava načelo, počelo, zakonitost, pravilo ili etički standard. Ponašanje utemeljeno na moralnim principima (suprotno od stihijskoga) jest principijelno, a ništa se manje ni ne očekuje pri sastavljanju koalicije.
Dragi čitatelji, danas za vas kuhamo principijelnu koalicijsku juhu.
Sastojci:
principi, pregršt
stranke, u promjenjivim omjerima (dovoljno za postizanje saborske većine)
tajni začin, prstohvat
Stranke prilično očito dolaze od strana
Postupak:
Svaki razgovor o koaliciji počinje jasno definiranim principima, što je i logično jer pojam princip ima u korijenu početak. U hrvatski riječ princip ulazi iz njemačkoga Prinzip, pri čemu ne mislimo da Hrvati nisu ranije imali svojih principa, već ih samo nisu tako zvali. Ovaj internacionalizam potiče iz latinskoga, gdje je imenica principium označavala početak, začetak, izvorište ili jednostavno prvi dio čega, a množina principia osnove ili sastavne elemente. Vratimo li se još malo dalje u prošlost, doći ćemo do vladarske titule princeps civitatis ‘prvi građanin’, gdje je princeps ‘onaj koji zauzima prvo mjesto’, od primus ‘prvi’ i capere ‘uzeti’. Početak Rimskoga Carstva vezan je uz oblik vlasti principat. Da ne ulazimo u detalje, rimski je imperator (<impero ‘naređujem, zapovijedam’) u ranim danima carstva smatran (barem nominalno) ‘prvim među jednakima’, u tradiciji Rimske Republike u kojoj je najistaknutiji senator nosio prestižnu titulu princeps senatus ‘prvak senata’.
S vremenom se iz toga razvilo značenje osnove kakva sustava, u smislu fundamentalnih postavki ili doktrine iz kojih se izvode ostala pravila, od čega dolazi ideja (moralno) ispravnoga postupka, zatim u 19. st. prirodna zakona pa i principa rada stroja. Tako i u hrvatskome princip označava načelo, počelo, zakonitost, pravilo ili etički standard.
Koalicija je privremeni savez sklopljen s ciljem ostvarivanja kakva dogovorena programa
Ponašanje utemeljeno na moralnim principima (suprotno od stihijskoga) jest principijelno, a ništa se manje ni ne očekuje pri sastavljanju koalicije, posebno od stranaka koje su se tijekom predizborne kampanje klele u principe od kojih ne odustaju.
Stranke prilično očito dolaze od strana. Ovdje se radi o političkim organizacijama, kakve u modernome smislu postoje od 18. st. a nastaju u Velikoj Britaniji u doba razvoja parlamentarizma. Svojevrsnim se prethodnicima stranaka mogu smatrati interesne skupine odnosno frakcije kakve se javljaju od vremena atenske demokracije preko Rima do Nizozemske Republike, dok nam je francuska revolucija donijela podjele na lijeve i desne, umjerene i radikale.
Koalicija je privremeni savez (država, organizacija, pojedinaca, stranaka) sklopljen s ciljem ostvarivanja kakva dogovorena programa. Iako na njih možemo gledati kao na primjer demokratske suradnje, povijesni primjeri ukazuju da je u koalicijama česta dominacija najjače strane, a formiranje im prate raznovrsni pritisci i ucjene. Riječ nam je došla preko njemačkoga (< Koalition) te i opet potiče iz latinskoga, gdje je coalitus značilo ‘družba’, od glagola coalescere ‘ujediniti se’, doslovce ‘zajedno rasti’.
Očekivalo bi se iz navedenoga da stranke formiraju koaliciju na osnovu principa koje su u osnovi njihovih programa. Ipak, tu je problem prirode koalicije kao naglašeno privremena saveza nejednakih strana, često neusklađenih ciljeva. E tu nastupa tajni začin: pragmatizam ili djelovanje prilagođeno svrsishodnosti, neposrednim ciljevima kojima se podređuju principi. Zvuči li vam to paradoksalno, podsjetit ćemo na slavnoga firentinskog državnika i filozofa, Niccolu Machiavellija. Makijavelizam kaže da cilj opravdava sredstva te da su prijetvornost i podmuklost u samoj suštini političkoga umijeća, koje ih nastoji prikriti moralnim i nesebičnim načelima i pobudama.
Umiješati punu šaku.
Dobar tek!
