Kad se govori o kulturnom i glazbenom životu Koprivnice jedan od nezaobilaznih kamena temeljaca koji je uspostavio, ali i znantno utjecao na kulturno-društvene prilike grada kroz posljednjih 110 godina, jest i dobro nam znani Domoljub. Na spomen Domoljuba, većina će se sjetiti zgrade, točnije svečane dvorane koja je trenutačno u fazi renovacije i priprema se za proslavu 100. godišnjice od izgradnje. No Domoljub je mnogo više od asocijacije na uređeni prostor u kojem su se tijekom godina održavale svečane priredbe, koncerti i banketi i kojeg, uostalom, ne bi ni bilo da prije 110 godina nije osnovano Hrvatsko obrtničko, radničko, obrazovno i pjevačko društvo Domoljub. Upravo je to društvo zaslužno što Koprivnica danas ima jednu takvu dvoranu koja je ugostila brojne uzvanike s područja javnog kulturno-političkog života grada i država koje su se u međuvremenu izredale u vrtlogu povijesnih mijena.
Koliko je djelovanje kulturno-umjetničkih društava oblikovalo građansku svijest Koprivničanaca svjedoči i knjiga akademika Dragutina Feletara „Glazbeni život Koprivnice“, koju je napisao sada već davne 1977. godine, a u njoj rekonstruira glazbeni život na području grada. Između ostalog, Feletar s kojim smo popričali o tim vremenima, piše o utjecaju Gradske limene glazbe te kulturno-umjetničkih društava Podravac, Danica, Mihovil Pavlek Miškina, Koprivnica, Jedinstvo, Željezničar, Bratstvo, Fran Galović, a nas je posebno zanimalo osnivanje HOROPD Domoljub koji je u neku ruku bio i protuteža prvom koprivničkom pjevačkom zboru Podravac.
– Početkom 20. stoljeća, u lipnju 1909. godine, Koprivnica je dobila i svoje drugo kulturno-prosvjetno društvo Domoljub koje je djelovalo kontinuirano sve do Drugog svjetskog rata. Osnovano je nekoliko godina pred slom Habsburške monarhije, a glavna mu je svrha bila širenje prosvjete i kulture među građanstvom. U ono vrijeme nositelji glazbenog života grada bili su HPD Podravac i Gradska limena glazba, osnovani 1874. godine, pod vodstvom Tome Šestaka, a povijesni nam izvori kažu kako se s vremenom pojavio interes za osnivanje još jednog društva koje bi okupilo i prigrlio sve slojeve građanstva. Domoljub je počeo s radom 1909. godine s velikim zanosom dirigenta Vladimira Stahuljka i kasnije zborovođe Stjepana Haberštoka – kazao je Feletar.
Društva su bila gotovo cehovske organizacije s vrlo strogim pravilima
Za prvog predsjednika društva odabran je Stjepan Zagorac koji je i predložio ime Domoljub, osmišljen je i logotip u obliku lire i hrvatske trobojnice, a pravila kojim se društvo ravnalo su potvrđena rješenjem Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade.
– Pravilnik je bio širi od onog koji je imao Podravac, s time da je glavna svrha društva Domoljub bila naobrazba, poduka, organiziranje čitaonica i tečajeva. Bilo je to romatičarsko vrijeme, bitno drugačije od današnjeg. U to doba su društva bila gotovo cehovske organizacije s vrlo strogim pravilima i mnogobrojnim članstvom. Za njih je bio vezan gotovo cjelokupni život grada jer drugih oblika kulturnog života nije ni bilo – objasnio je Feletar.
Osim pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra, bilo je tu još sekcija, a kroz narodnu pjesmu i prosvjetu društvo se nastojalo oduprjeti germanizaciji i mađarizaciji onog vremena. Vježbalo se u vatrogasnom domu, a nastupalo u gostionici Ganzer, u kojoj je 1911. godine otvorena i Domoljubova čitaonica, i tako sve do kraja Prvog svjetskog rata.
– Pred rat su nastupali i drugi zborovi u gradskim gostionicama jer nije bilo veće dvorane u Koprivnici, a gostionice su bile pogodne jer su neke od njih imale velike sobe. Uglavnom se sviralo i pjevalo na Jelačić placu u prostoru zgrade na uglu, nasuprot zgrade u kojoj su dvorane današnjeg Pučkog učilišta i na još nekoliko lokacija u gradu – ispričao je Feletar.
Najprije je iznajmljena, a onda i otkupljena gostionica Bilić
Društvo je djelovalo i tijekom Prvog svjetskog rata, a povodom 10. godišnjice djelovanja odlučeno je da se treba krenuti u izgradnju društvenih prostorija. Skupština društva je prvo odlučila izajmiti i kasnije otkupiti gostionicu Bilić uz koju se dogradila i svečana dvorana. Zanimljivo, u to vrijeme je postojala rasprava i oko toga da se ondašnja dva društva ujedine, no Domoljub je ipak nastavio djelovati samostalno.
– Stara zgrada prizemnica u koju su uselili, građena je potkraj 19. stoljeća i tu je bila gostionica jer je na Trgu mladosti bio stočni sajam na kojem su trgovci prodavali stoku i žito. Logično, trebale su gostionice za okrijepu, a ta se pokazala kao mjesto budućeg Domoljuba. Društvo je htjelo napraviti vlastiti veći prostor i već pred Prvi svjetski rat su imali planove za nadogradnju zgrade, no rat ih je omeo. Odmah nakon rata su 1919. godine sami obrtnici krenuli u izgradnju. Radovi su počeli u srpnju pod nadzorom koprivničkog graditelja Viktora Reša, a uređenje bivše gostionice i dogradnja nove dvorane išli su brzo, iako je poslijeratna godina bila vrlo teška. Ekonomska je moć građana bila vrlo niska, no novi nadograđeni dom predan je na upotrebu već u prosincu 1919. godine – istaknuo je Feletar.
Materijal za izgradnju su sami morali kupiti, a grad im je, sa svoje gradske ciglane, dao nešto materijala. Sve se radilo na dobrovoljnoj osnovi, članovi društva su donirali novac, a podigli su se i beskamatni krediti koje su dali dobrostojeći istaknuti članovi društva. Na kraju su ukupni troškovi bili 287.746 forinti, a dug je u potpunosti otplaćen 1925. godine.
Domoljub je izgrađen u teškim okolnostima nakon 1. svjetskog rata
– Domoljub je izgrađen u teškim okolnostima nakon rata, kada je vladalo veliko siromaštvo i glad. Izuzetno teško vrijeme je zadesilo ljude, no uspjeli su zahvaljujući svojim članovima. Trebalo im je svega nekoliko mjeseci da se izgradi jer su to bili ljudi koji su znali kako raditi i bavili su se time u praksi. Nisu angažirali vanjske graditelje, a kad se pogleda koja je vrijednost dvorane, sve je to u biti malo koštalo jer su svi radili dobrovoljno i s prilozima članova – objasnio je Feletar.
Razdoblje između dva svjetska rata bilo je politički i gospodarski vrlo uzburkano i donijelo je promjene u kulturni život Koprivnice. Postojeći KUD-ovi imali su u svojim redovima dio naprednog i progresivnog članstva, ali i onih koji su pripadali konzervativnim snagama. No svi su oni unatoč neslaganjima i razmimoilaženjima radili na kulturnom i glazbenom obogaćivanju grada.
Valja istaknuti kako je u proljeće 1924. godine u Domoljubu pokrenuta i kazališna sekcija koja je imala velik uspjeh diljem Podravine, a godinu dana kasnije pjevački je zbor nastupio u Hrvatskom narodnom kazalištu. Za svoju 20. obljetnicu od osnutka društvo je brojilo 370 podupirujućih članova, djelovali su muški i mješoviti zbor, a arhiv notnih zapisa se sastojao od nekoliko stotina skladbi.
Svjetski kongres esperantista u Domoljubu
– Domoljub je postao središte kulturnog života grada, u tom prostoru se sve održavalo. Čak se održao i svjetski kongres esperantista jer je u to vrijeme u Koprivničkim Bregima postojala jaka grupa koja je razvijala jezik esperanto. Bila su tu i učiteljska društva, druga pjevačka društva, razne dobrovoljne priredbe. U dvorani nije bilo stolica u redovima kao u današnjem kinu, nego su bili stolovi i tu su se održavale velike veselice. Nije bilo nijednog takvog prostora u gradu, osim kod današnjeg srednjoškolskog centra gdje je bila mala dvoranica i tiskara do Drugog svjetskog rata – naglasio je Feletar.
Pred Drugi svjetski rat obilježena je i 30. obljetnica od osnutka društva, a u iduće dvije godine Domoljub je djelovao u krnjem sastavu. Pjevački zbor je održao nekolko nastupa i tijekom 1941. i 1942 godine za vrijeme NDH, no zbog velikih političkih razmimoilaženja veći je dio člasntva prestao dolaziti pa je zbor u travnju 1942. godine u potpunosti prestao s radom. Domoljub se nakon rata transformirao u Dom kulture, a pod tim je nazvom ostao sve do prvih samostalnih izbora i hrvatske nezavisnosti, kad mu je vraćeno izvorno ime.
– Domoljub je definitivno jedna od najznačajnih kulturnih točaka grada Koprivnice. Presudno mjesto, posebno u periodu između dva svjetska rata kada je bio izvorišna točka za sve oblike kulturnog i zabavnog života. Ta je zgrada i društvo koje ga je pokrenulo odigralo nevjerojatno važnu ulogu. Obrtnici su je u onako teškim uvjetima sami napravili, probajte zamisliti tko bi danas na taj način radio – naglasio je akademik.
Domoljub i danas nastavlja svoju aktivnost u području obrazovne djelatnosti odraslih i kao središte kulturnih aktivnosti, a na nama je da ove godine svečano obilježimo 100-ti rođendan i prisjetimo se svih onih Koprivničanaca koji su tijekom godina utkali svoj doprinos u život ove iznimno vrijedne kulturne ustanove.
*u članku je kao izvor korištena i knjiga Dragutina Feletara „ Glazbeni život Koprivnice“ u nakladi Muzeja Grada Koprivnice
Iz zbirke akademika Feletara izdvojili smo još nekoliko fotografija koje će vam dočarati vrijeme u kojem je nastao Domoljub.
