Berbe grožđa vrhunac su vinogradarske sezone kada se plodovi rada na zemlji prenose u podrum gdje dolaze drugačija majstorska djela na vidjelo. Prekrasni jesenski dani olakšavaju našim vinogradarima berbe pa su tako brojne vrijedne ruke prebirale ovih dana po redovima vinograda Martina Jušte (65) iz Čepelovca, a nakon završetka kao dobar domaćin Martin je okupio prijatelje koji su uživali u eno gastro delicijama te nezaboravnom pogledu s njegovog vinograda.
Inače, Martin je strastveni zaljubljenik u vino koji je svoju karijeru gradio u Hrvatskim cestama, ali srce i duša uvijek su mu pripadali na zemlji i kako kaže, ‘med trsjem’.
O Martinu smo čuli mnogo lijepih riječi, a jedna nam je činjenica posebno zapela za uho, a to je da je jedan od najvećih vinogradara đurđevačkog područja. Znatiželja nas je odvela do bilogorskih obronaka, Martinovog vinograda koji nam je s velikim zadovoljstvom otvorio svoj podrum koji aktivno održava od 2008. godine.
Odmah na početku razgovora, Martin nam je istaknuo kako je prezadovoljan ovogodišnjom berbom i nada se vrhunskom vinu.
– Solaris se pokazao strašno rodan s 18 sladora i 7,5 kiseline pa sam tako od oko 600 čokota dobio 1300 litara vina. Solaris je sorta koji je vrlo rijedak u Hrvatskoj, posebice u Podravini, no najčešće se sadi zbog njegove otpornosti na bolesti vinove loze poput peronospore i pepelnice. Ja sam ga posadio sebi za dušu, a oni koji ga probaju najčešće se oduševe jer se sastoji od vrlo specifičnih aroma gdje se elegantno prepliću muškat ottonel, rajnski rizling i pinot sivi – objasnio nam je ovaj vrsni vinar koji ove godine očekuje i do 7000 litara vina na hektar vinograda.
Osim solarisa, Martin u svom vinogradu ima i graševinu, škrleta, sauvignona, manzonia, kernera i bijelog pinota, a od crnog ima cabernet franca, regenta i sortu nero.
Martin je oduvijek volio vinograd i rad na zemlji, no prekretnica u njegovom životu je bila 1998. godina kada je zbog eksplodiranja bombe na stroju na poslu, jedva ostao živ.
– U tom trenutku se nešto u meni preokrenulo i odlučio sam kupiti svoj prvi vinograd, a nakon nekoliko godina drugi i tek onda sam se odlučio spojiti sve vinograde u jedan, osim jednog koji sam poklonio kćerki i zetu za vjenčani dar i gdje danas držim solaris – istaknuo je Martin dodavši kako se prije nekih šest godina počeo malo ozbiljnije ‘igrati’ s vinima te je više energije ulagao u graševinu jer kako kaže, ona ima najviše potencijala na ovom području, a i najviše se pije.
– Vina su mi s vremenom postajala sve ozbiljnija i polako se počeo širiti krug kupaca, a kako se u životu sve događa slučajno, tako je za vrijeme boravka bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u našoj županiji među najboljim vinima iz našeg kraja ona odabrala baš moju graševinu da se toči za vrijeme njezinog posjeta. Njezin protokol nazvao me jedan dan i priopćio vijest da se predsjednici svidjela moja graševina te da bi naručili dva kartona. Takvu promidžbu našem kraju, ali i vinu te ponos koji sam doživio nitko ne može platiti – istaknuo je s velikim osmijehom na licu Martin koji osim vinograda ima i registrirano izletište u koje mogu doći grupe ljudi na kušanje vina i njegovih podravskih specijaliteta, štrukli, raznih domaćih narezaka, guste juhe od vrganja i roladu od mesa i povrća što je ujedno i njegov recept za koji nam nije htio odati tajnu.
O tome koliko su Martinova vina cijenjena i kvalitetna govori i činjenica da je na ovogodišnjoj Picokijadi od pet vina s kojima se predstavio dobio pet zlatnih medalja, u Pitomači je dobio također zlato kao i u Mađarskoj. Točnije od 15 uzoraka vina s kojima se Jušta predstavljao diljem Lijepe naše i šire osvojio je 11 zlatnih medalja.
– Svaka moja medalja bila ona zlatna ili srebrena dodatna mi je motivacija u daljnjem radu. Zapravo, najveća medalja za mene je ta da kad društvo koje si kod mene popije, drugi dan nema glavobolju – našalio se ovaj bilogorski vinar dodavši da je tajna dobrog vina u upornosti.
– Moraš se oko vina boriti kao oko lijepe žene i ja se zaista tako s vinom i odnosim. Konstantno ulažem u svoj vinograd, čitam, učim, slušam savjete od drugih stručnjaka i nije mi problem priznati i popraviti grešku kako bi bio što uspješniji i imao što kvalitetnije vino – kazao je Martin koji je u radu u vinogradu veliku podršku imao od prerano preminule supruge, a sada su mu velika podrška dvije kćeri i zet. U vrijeme berba rado mu pomažu i prijatelji.
Razgovarajući i šetajući vinogradom, degustirali smo i pokoju kapljicu vina, a Martin nam je usput kazao kako je berba vrlo odgovoran posao jer o kvaliteti same izvedbe ovisi kvaliteta budućeg vina. Početak, trajanje i kraj berbe ponajviše određuje stupanj zrelosti grožđa, ali ipak je potrebno, kako kaže, računati s više čimbenika koji uključuju zdravstveno stanje grožđa, vremenske prilike, raspoloživost radne snage i tehnike, sortiment, proizvodnu orijentaciju, mogućnost prihvata u podrum i slično.
– Dakle, za uspjeh u vinogradu i u proizvodnji vina treba pratiti razne čimbenike i konstantno ulagati kako bi vino bilo što kvalitetnije. Prema svemu sudeći, ovogodišnja je berba bila neočekivano izvrsna i prezadovoljan sam dobivenim – kazao je Martin koji nam je potom i natočio ovogodišnje mlado vino, mošt koje je zaista već sada, odličan.
Svakako valja naglasiti da se Martinovo vino, osim u njegovom vinogradu može kupiti i u Restoranu Stari grad u Đurđevcu, u đurđevačkom kafiću Art i u pizzeriji La-lu u Kalinovcu.
Na kraju, Martin nam je otkrio da živi za svoj vinograd jer, iako vinograd traži slugu, a ne gospodara, to je posao koji ne bi mijenjao ni za jedan drugi na svijetu.
– Vinarstvo je grana od koje se i od koje će se u budućnosti moći jako dobro živjeti, ali i koja zahtjeva jako puno rada, odricanja i ulaganja i ono najvažnije ljubavi – zaključio je Martin. Matea Konfic
