U našem kraju sve pršti od zimskih aktivnosti. Jučer je palo nekoliko pahulja nečega što je na trenutak nalikovalo na snijeg pa smo to odmah mogli gledati live na fejsbuk stranicama raznih medija da slučajno ne ostanemo zakinuti za vrhunaravno iskustvo praćenja stvaranja bljuzge u realnom vremenu, a večeras bismo napokon trebali i proklizati na privremenom gradskom klizalištu uz predivnu vizuru trafostanice s jedne i teške radne mašinerije raskopanog trga s druge strane.
Zima je i vrijeme kada su zimske službe već tradicionalno zatečene pojavom zime pa je u prostorima Županije predstavljen izvedbeni program zimske službe ne bi li se otklonile bilokakve sumnje u neželjena iznenađenja. Na sastanku su bili naše tate i mame iz raznih stožera i služba sigurnosti koje su konačno dočekale svojih pet minuta u ova opasna i nesigurna vremena te je ‘bilo riječi o aktivnostima koje se tiču preventivnog usmjeravanja i koordiniranja mjera koje je potrebno provesti s obzirom na predstojeću zimsku sezonu i potencijalne nepovoljne vremenske uvjete, pri čemu je naglašena važnost pravovremene komunikacije između žurnih služba.’ Načelnik stožera, zamjenik našeg dobrog župana i naš pater familias Ratimir Ljubić izrazio je i posebno zadovoljstvo što su sve žurne službe u županiji u ‘sinergiji’ ili, drugim riječima, održan je sastanak na kojem se dogovorilo da će svi raditi svoj posao kao i svake godine u isto vrijeme i iz istih razloga, a posebno se pohvalila i činjenica što razne službe u doba besplatne digitalne komunikacije i širorokodostupnih pametnih telefona međusobno razgovaraju, a sve je, dapače, u lokalni komunikacijski eter odaslano kao vijest koju moramo znati ne bismo li se bezbrižno usudili izaći iz kuće. Ja sam možda premlad da se vividno i s faktografskom sigurnošću sjećam pojedinosti iz svog života otprije dvadesetak godina, no nikako se ne mogu sjetiti da se nekad davno velevažno prezentirala zimska sprema i oprema zimskih službi koje obavljaju svoje zimske poslove zimi ili da je to, dapače, bila vijest. Međutim, pretražujući arhivu Glasa Podravine, ponešto sam se razuvjerio jer se čini da je zima svake godine vijest najmanje od 26. siječnja 1973. kada ‘komunalna služba koja neprestano bdije na cestama’ nije bila iznenađena snijegom u siječnju pa ispada da u lokalnoj sredini ipak nema ništa novo.
Osim live bljuzge, klizališta do gradilišta i zimskih službi spremnih za zimu, prosinac je i vrijeme darivanja pa su lokalni moćnici pohrlili u osobno i nadasve personalizirano dijeljenje božićnica našim ubogim i zimogroznim umirovljenicima o čemu smo također imali prilike čitati na sve strane, a što bi valjda trebalo predstavljati izrazitu brigu naših vlasti o onima najpotrebitijima i najugroženijima među nama koji će si s dodatnih 200 kuna u blagdanska vremena osigurati sretan Božić i egzistenciju i što nikako nema veze s izborima ili građanima-glasačima-biračima ili populizmom i drugim nepopularnim temama i motivima. Ukrcajte se zato i Vi na naš Lino božićni vlakić koji će vas odvesti u srce prozirne prosinačke politike i uživajte u lokalnim zimskim radostima!
[KOLUMNA] Zimske radosti
