Enfant terrible koprivničke kulturne scene, Zoran Car, proslavio je svoj 60-ti rođendan. Smiren, lucidan i uvijek spreman za šalu, dočekao me u majici ‘Red, rad i disciplina’, a nervoza koja mu se očitavala na usnama razlila se u osmijeh kada sam izvadio nekoliko kutija cigareta bez kojih je rekao da ni ne dolazim.
Car me danas podsjeća na Keith Richardsa ili Gorana Barea jer im je svima zajedničko to da se niti jedan od njih ne sjeća barem polovice svojih života i to što sva trojica danas stvaraju, sviraju, skladaju, slikaju. U sedmo desetljeće života, Car je zakoračio slikajući, a upravo završava jednu svoju staru Koprivnicu, vječito nadahnuće njegovog slikarskog rada. U nadi da će ga ruka i oko što dulje služiti, o novoj izložbi ne razmišlja, ako se skupe novi radovi, ne isključuje niti tu opciju.
Prisjetili smo se i njegove velike izložbe u Galeriji grada Koprivnice za njegov 50-ti rođendan. U katalogu te izložbe, viša kustosica i povjesničarka umjetnosti Draženka Jalšić Ernečić, sveobuhvatno je i detaljno opisala životni put i rad ovog jedinstvenog koprivničkog i regionalnog umjetnika čiji je život potencijalni scenarij za film.
Na odlasku od Cara, on mi kod pozdrava dobacuje: ja samo slikam, a ti mi nemoj zaboraviti donijeti cigarete i poslikaj mi neki dio Koprivnice koji još nisam naslikao. E moj Care, baš si car!
Nenad Marinac
