Povijest se ponavlja, a ortački kapitalizam u Hrvatskoj nije bio nikad življi kao danas. Nema više Ivice Todorića, ali zato je tu Pavao Vujnovac.
Pamćenje me, hvala dragome bogu, i dalje prilično dobro služi pa sam, evo, živi svjedok one poznate kako nas je ‘povijest naučila da iz povijesti nismo ništa naučili’. Jer da jesmo, povijest nam se onda ne bi iznova ponavljala u svom počesto tragičnom narativu.
Ovdje ću evocirati uspomene na dio novinarske karijere koju sam proveo radeći za najveće, tada i najozbiljnije hrvatske medijske redakcije. Ne da se hvastam i da vas time gnjavim, božesačuvaj, već da zajedno iz toga jučer i ovoga danas izvučemo barem neku korist. A povod je ovotjedan istup međimurskih uzgajivača krumpira koji su gazdu Fortenove, hrvatskoga plinskog kralja Pavla Vujnovca optužili da ih je izbacio s polica Konzuma nakon što mu nisu htjeli prodati svoju firmu.
O krahu Agrokora, uhićenju Ivice Todorića i osnivanju Fortenove, u čemu su ključnu ulogu imale dvije velike ruske banke i Vlada RH, govorilo se kao o konačnom slomu ortačkoga kapitalizma u Hrvatskoj. Znate, to vam je onaj kapitalizam u kojem moćni gazda sa svojim političkim i gospodarskim ortacima kroji pravila tržišne igre, zakonodavni okvir u državi, utječe na uređivačke politike najvažnijih medija i zapravo radi što god ga je volja.
To je, da se ne lažemo, gazda Agrokora Ivica Todorić radio desetljećima. Kao reporter Jutarnjeg lista koji je često pisao upravo o gospodarskim temama bio sam svjedok, a ponekad i izravan akter u toj mučnoj priči. Pa se tako dobro sjećam kako je moja redakcija 2005. godine objavila na naslovnici tvrdnju ugledne svjetske agencije Moody’s: ‘Agrokor je prezadužen’, pa onda naprasno bila ostala bez svih Agrokorovih oglasa. Poslije se sve popeglalo tako što je Todorić u istim novinama objasnio da bjelosvjetski konzultantski hohštapleri zapravo pojma nemaju.
S kolegicom Sonjom Hodak još 2004. surađivao sam na nastavku priče koju je u hrabrom istupu za Jutarnji bio načeo tadašnji direktor Podravkina Studenca Valent Vrhovski optuživši Todorića da vodu Studenu zapostavlja u Konzumu držeći je u sezoni izvan frižidera, na podu, gotovo nevidljivu. Gazda Todorić je odmah izbacio sva Podravkina pića iz Konzuma galameći kako je on gazda Konzuma i on odlučuje što će se tamo prodavati. Šef Podravke Darko Marinac gazdi se brže-bolje ispričao pa je voda opet vraćena u najveći hrvatski trgovački lanac.
U studenome 2006. godine, uoči otvaranja prvih 13 trgovina Lidla u Hrvatskoj, pisao sam za Jutarnji o velikom skandalu u koji je bila upletena i Podravka. Koprivnička kompanija, naime, s Lidlom je bila dogovorila kako će mesna industrija Danica za njih proizvoditi paletu proizvoda pod njihovom trgovačkom markom. Prva pošiljka za Lidl već je bila u Podravkinim skladištima, a onda se u sve upetljao svemogući Todorić koji je Podravki zaprijetio da će Daničine proizvode izbaciti iz Konzuma ako ne raskinu suradnju s Lidlom. Epilog, pretpostavljam, znate.
Povijest se ponavlja, a ortački kapitalizam u Hrvatskoj nije bio nikad življi kao danas. Nema više Ivice Todorića, ali zato je tu Pavao Vujnovac, vlasnik ‘pola Hrvatske’. Nakon sankcija Sberbanku, sa svojih 29 posto udjela postao je ključni vlasnik Fortenove. Sa svojom tvrtkom Enna fruit već godinama je ključni dobavljač voća i povrća za Konzum, a ulazak su mu omogućili, pogađate, Rusi. Kao što mu je ruski div Gazprom ekskluzivnim ugovorima o prodaji plina omogućio da stekne golemo bogastvo i disperzira svoja ulaganja.
Vujnovac je važan dioničar Luke Ploče, a s Inom je bio preuzeo Petrokemiju koju su nedavno prodali Turcima. Najveći je dioničar trgovačkog diva Pevexa kojeg ovih dana također prodaje. Njegova tvrtka Enna transport ključni je privatni igrač u željezničkom cargo prometu. O brojnim nekretninskim i turističkim pothvatima s partnerima da se ne govori, teško ih je sve i nabrojiti. U posljednje vrijeme pak on i njegovi partneri, kako javljaju mediji, trguju Konzumovim nekretninama.
A kako prolaze oni koji ne igraju po gazdinim notama najbolje pokazuje slučaj najvećeg hrvatskog proizvođača krumpira Mirjana Dodleka i njegovih 30-ak kooperanata iz Belice. Izbačeni su s polica Konzuma. Nema ih tamo više. A država, Vlada, ministarstva, mjerodavne institucije, politička javnost, ogočeni i na prosvjede spremni građani, poljoprivrednici, seljaci, branitelji? Nema ih. Oni odavno ne stanuju u Hrvatskoj.
Najveću strast zato je ovaj tjedan u Saboru pobudio ustaški pozdrav za dom spremni zbog kojeg je skoro došlo do tučnjave, a mnogi su zastupnici morali biti udaljeni sa sjednice. Jer ustaški pozdrav za hrvatsku je opstojnost mnogo važnija tema od međimurskih uzgajivača krumpira i novoga gazde Konzuma koji nastavlja tamo gdje je stao Todorić.
Obrana sramnog koljačkog pozdrava za saborske je zastupnike, dakle, mnogo važnija i od ovih dana javno objavljenih podataka da je u samo godinu dana broj muznih krava u Hrvatskoj pao za 23 posto, a da smo u istom razdoblju ostali i bez više od pola milijuna koka nesilica. O uzgoju voća i povrća da se ne govori.
‘To su sve neteme’, rekao bi premijer Andrej Plenković. U pravu je, na žalost. Jer da nije u pravu, povijest se ne bi mogla iznova ponavljati.
