Spomen područje Danica prostor je kolektivnog sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, a nalazi se uz Đelekovečku cestu u Koprivnici i jedno od istaknutijih lokalnih identitetskih obilježja.
O sudbini i uređenju prostora nekadašnjeg prvog hrvatskog ustaškog logora osnovanog u drugoj polovici 1941. godine, aktivno se razmišlja još od 1975. godine, a Odbor za uređenje ‘Danice’ 1977. godine angažirao je arhitekta Lenka Pleštinu za izradu idejno i provedbenog projekta Spomen parka ‘Danica. Projekt je u dvije faze obuhvaćao rekonstrukciju postojećih i gradnju novih objekata, no realizirana je tek prva faza i to 1981. godine uz 40. godišnjicu ustanka naroda i narodnosti Jugoslavije. Tada je uspostavljen Spomen muzej sa stalnim postavim koji prikazuje razvoj revolucionarnog radničkog pokreta i NOB-a na području nekadašnje općine Koprivnica, no zatvoren je 1991. godine nakon čega je ‘Danica’ zapuštena i devastirana.
Zastoj
Planova za revitalizaciju Spomen područja ‘Danica’ uvijek ima, no već se godinama vladajući i struka ne mogu dogovoriti na koji bi se točno način to područje trebalo urediti pa su ulaganja sporadična i nesistematska.
Grad Koprivnica ove je godine nakanio sanirati betonski zid na ‘Danici’, a rekonstrukciju sufinancira Ministarstvo kulture i medija s 13.200 eura, dok će preostali iznos za sanaciju u ukupnoj vrijednosti od 25.000 eura osigurati Grad Koprivnica. Radovi bi trebali početi uskoro, jer kako su nam rekli iz Grada, rok za završetak projekta je 20. studenog ove godine.
Što se pak tiče zgrada na kućnim brojevima 3, 5 i 7 na Đelekovečkoj cesti i u vlasništvu Grada Koprivnice, planova za obnovu trenutno nema. Kako smo doznali iz Grada, riječ je o zgradama koje su dio kulturnog dobra Tvornice kemijske industrije i Spomen područja ‘Danica’ te je za njih izrađen arhitektonski snimak izvedenog stanja, statička ekspertiza i građevinski projekt konstruktivne sanacije zajedno sa troškovnicima projektiranih radova.
Ipak, u radove se u bliskoj budućnosti neće ići, a zgrade zbog izrazito lošeg stanja ostaju van upotrebe. S obzirom na to da je ulaz na Spomen područje otvoren i slobodan, razgledavanje zgrada ide na vlastitu odgovornost građana, a jedina zaštita od eventualne nezgode trenutno su daske kojima su zapečaćena vrata i prozori objekata.
Povjesničar Dražen Ernečić slaže se s tvrdnjom da je Danica glavno identitetsko i civilizacijsko pitanje za Koprivnicu, ali i da je pohvalno što je Grad Koprivnica zajedno s Ministarstvom kulture odlučio sanirati izvorni betonski zid koji je danas najugroženiji građevinski segment Spomen područja.
Kemička tvornica
– Taj zid građen je 1907. i 1908. godine kada se u vrijeme gradonačelnika Josipa Vargovića podizala Kemička tvornica Danica koja je dobila ime po vlasniku Adolfu Daničiću, a bila je to tvornica umjetnog gnojiva i kasnije sumporne kiseline i šarafa, kćer rafinerije i tvornice iz Bosanskog Broda koja je nastala srednjoeuropskim austrougarskim kapitalom iz Budimpešte. Uz navedeni zid, od izvornih građevina te tvornice preostao je vodotoranj, tri administrativne zgrade, konjušnica koja danas služi kao muzejsko spremište i u vlasništvu Podravke nekoliko zgrada koje koristi tvornički transport i betonski skelet nekad velike tvorničke dvokatnice – pojasnio je Ernečić i dodao kako je Danica, uz Sinagogu, jedini spomenik u Koprivnici s oznakom zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra Ministarstva kulture.
Što se pak daljnjih ulaganja i razvoja Spomen područja tiče, Ernečić je optimističan.
– Na obnovu ovog zida gledam optimistički kao na veliki početak snažnih i velikih financijskih ulaganja u SP Danicu jer na takvih nije bilo od 1981. godine kada je spomen područje i otvoreno. I najveći put počinje prvim korakom i vjerujem da uređenje ovog zida da označava početak sustavna velika ulaganja i obnove Spomen područja – zaključuje. Ivan Grobenski
