Koprivničanac Ninoslav Dulikravić (29) veliki je zaljubljenik u strare automobile, bavi se njihovom restauracijom, a velika strast su mu i letenje, avioni i jedriličarstvo. Tu je ljubav naslijedio od oca Dušana koji je oduvijek vozio Citroene, Spačeke, a danas je vrlo aktivan u Aeuroklubu Krila Koprivnice kao instruktor letenja, ali i predsjednik Udruge. Ninoslav i njegov brat Igor odrasli su uz ikone automobilske industrije, prisjeća se kako su u djetinjstvu legendarnog Spačeka uvijek doživljavali kao živo biće, ne samo zbog njegovog izgleda nego i nadimaka ‘Ružno pače’, ali i ‘Kišobran na četiri kotača’ zbog mjenjača koji podsjeća na kišobran. Obitelj Dulikravić u svojoj kolekciji ima devet oldtimera, šest Citroëna 2CV6, popularnih Spačeka, zatim Citroën Dyane 6, to je tzv. Spačekova setra, Citroën CX i legendarni gansterski auto Citroën Traction Avant.
– ‘Žaba’ je bila doslovno svjetsko čudo kad su je izradili, proglašena je autom 20. stoljeća. Udobnost tog automobila je fascinantna, a osjećaj na cesti je kao da plovite. U svoje je vrijeme bio jedan od najsigurnijih automobila na svijetu, a navodno ga je vozio i Mišo Kovač koji je preživio tešku prometnu nesreću, samo zato što je bio u ‘Žabi’, a ne u nekom drugom autu – kaže Ninoslav. Zatim tu je i Citroen CX iz 80-ih koji je bio najjače tehničko dostignuće Citroena u to doba, iznimno je udoban, a i danas se nalazi u voznom parku francuskog predsjednika. Njegova tehnička rješenja su toliko impresivna čak i u usporedbi s današnjim autima – ima hidraulični ovjes, zakretna svjetla, nevjerojatnu aerodinamiku, servo, a može se voziti na samo tri kotača.
Spaček Dolly ima 48 godina, a Ninoslavu služi kao svakodnevni auto, posebno preko ljeta za guštanje, uživanciju, putovanja. – Prošao sam s njom cijelu Europu. To je auto koji doslovno možete rastaviti u 20 minuta, potpuno je fascinatna njegova jednostavnost i način održavanja. Kad idemo na put, s dva ključa i par šarafcigera možemo doći i na kraj svijeta ako treba – kaže Ninoslav.
Najstariji auto u njegovoj je kolekciji Citroën Traction Avant iz 1951. godine, prvi serijski auto na svijetu s prednjom vučom. – Taj me model Citroena oduvijek fascinirao svojim dizajnom, izvedbom, tehnikom za ono doba kad je napravljen. Našao sam ga u Njemačkoj, stajao je punih 40 godina u štaglju. Ima samo šest Tractiona u cijeloj Hrvatskoj, dva su u muzeju, a moj ide odmah na cestu čim bude gotov. Jedva čekam provozati se tim ljepotanom, u njemu uživati, guštati – kaže Ninoslav.
Zaljubljenici u oldtimere u Hrvatskoj su okupljeni u zajednicu, druže se na susretima, utrkama, međusobno si pomažu. Svake dvije godine Ninoslav posjećuje svjetske susrete Spačeka, a ove godine planira ići u Švicarsku.
– Do sada sam bio na pet susreta i to je nešto neponovljivo. Mi smo jedna velika zajednica, kao hippy komuna. Velika su to prijateljstva jer svi imamo zajedničku ljubav koja zapravo čini i jedan poseban način života. Ta ljubav prema oldtimerima doslovno te vodi kroz život kao neka životna misao – kaže Ninoslav. Njegovi su ljubimci često na cesti, mnogi ljudi ga zaustavljaju, pitaju za starost, žele se fotografirati. Kaže da sve više zanimaju i mlade, jer nisu više ni bijesni novi auti toliko in već se sve vraća na neku old-school retro stil. Ta praktičnost i jednostavnost je svima interesantna.
U današnje vrijeme sve je skupo, pa i ovaj hobi. Cijene oldtimera i njihovih dijelova u zadnjih su nekoliko godina strašno porasle. Restauracija je prije bila dosta prihvatljiva, do nekih 10.000 – 15.000 eura, danas su to cifre od 30.000-40.000 eura. Unatoč tome Ninoslav kaže da oldtimeri ne gube na vrijednosti.
– Ako imate takav auto u garaži i on samo stoji, njegova vrijednost stalno raste.
S druge strane, puno se uštedi ako sami izrađujete dijelove. To može svatko s minimalnim znanjem mehanike. Uz malo truda možete puno toga samostalno napraviti. Velika je sreća da u Hrvatskoj još uvijek ima puno starih majstora koji znaju napraviti ili popraviti dijelove, a i veći je gušt kad ih izradiš sam nego samo kupiš – kaže Ninoslav. Svi su dijelovi dostupni na internetu, sve se može nabaviti, dok danas u ovom užurbanom svijetu gdje se sve gleda kroz novac, ako imate novi auto, za svaku sitnicu morate ići u servis. Ninoslav kaže da dok god može voziti i održavati stare aute, neće kupovati novi, ali realno je za očekivati da će jednog dana nažalost svi morati preći na nove aute jer ništa ne traje vječno.
Ninoslav uživa u sstarim automobilima, a za taj hobi treba imati puno vremena, biti strpljiv i pedantan, a restauracije traju po dvije-tri godine. U svaki je auto ugradio puno vremena, truda, ali i srca.
– To nisu auti za užurbani način života, već za uživanje, to je pravi lifestyle. Sve s njima ide polako, jer nikad ne znate gdje ćete stati, gdje će vas odvesti. Oni su za ljude koji vole otići u prirodu, na izlete, pobjeći od sjedenja, od kompjutera – kaže Ninoslav.
Kad nije u svojoj garaži, pod haubom ili autom, Ninoslav je u zraku kao pilot i instruktor letenja. Njegov je drugi dom u avionu, a svaki slobodan trenutak iskoristi za letenje.
– Žalosno je da jako puno oldtimera još uvijek stoji u garažama. U Hrvatskoj ne postoji Muzej automobilizma, a imamo što pokazati još od Ferdinanda Budickog koji je dovezao prvi auto. Kad bi se tako nešto oformilo to bi privuklo jako puno ljudi. Tko zna, možda u Koprivnici jednog dana kad malo ojača ta automobilska scena. Mislim da bi bilo interesa, samo treba malo vremena i prostora, a nije to ni toliko skupo ni nemoguće. Problem kod oldtimera je da ih ljudi nemaju gdje držati, a kad bi postojao muzej, to bi bilo odlično riješenje na obostrano zadovoljstvo – kaže Ninoslav.
Automobili su kulturna i industrijska baština, a turizam se ionako gradi na pričama, a ova nam se jako svidjela. Tko zna? Možda i u Koprivnici jednog dana osvane Muzej automobila.
