Radnička klasa preživjela je grah i Grašu da bi se već danas ujutro otrijeznila na svojim radnim mjestima. Shvatila je da su ih na poslu dočekale iste (čitaj nedostižne) norme, kupovna moć unatoč rastu plaća smanjena je, šef ju i dalje pritišće poput goniča robova, a godišnji odmor čini joj se daleko kao Artik Antartiku.
No produženi vikend ispunio nas je ekstatičnim osjećajem pobuđen glazbom, hranom i pićem. Na rubnim dijelovima grada slušali smo koncerte koji su se odvijali u obnovljenom središtu. Čak se ni naši pokojnici nisu bunili što se glasnom glazbom remeti njihov mir Pri Svetom Duhu. Titanic tone, a glazba za široke mase svira.
E da, jeo se besplatan grah.
Proslava Prvog svibnja kakvoj smo svjedočili u Koprivnici i diljem Hrvatske jedino je što nam je ostalo od borbene parole za radnička prava „osam sati rada, osam sati rekreacije, osam sati odmora“.
Inače, na današnji dan 1933. godine Adolf Hitler je ukinuo sindikate. Imali život smisla???
