Noćni život nekog grada nije samo odraz mladih koji traže zabavu, već nerijetko ključan faktor u formiranju identiteta nekog grada i stvaranja njegovog kulturnog i kontra-kulturnog tkiva. Tako su noćni klubovi i razni drugi hibridni prostori mjesta na kojima odrastaju i stasaju generacije, ali i mjesto nesputanog izražavanja i oblikovanja urbanog glasa grada.
Preteča noćnog kluba
Stvari nisu bile drugačije niti u koprivničkom slučaju gdje su se početkom 80-ih godina počeli pojavljivati ‘diskači’ i ostali slični prostori drugačiji od ‘plesnjaka’ na koje su mladi odlazili nekoliko desetljeća ranije i koji nalikuju noćnom životu kakvog mladi poznaju i danas.
Jedan se takav ‘diskač’ otvorio i 1983. godine na adresi Trg Maršala Tita 9 odnosno današnjem Zrinskom trgu u zgradi u kojoj se nalaze gradska Galerija i Galerija Mijo Kovačić. To ‘sastajalište novog tipa’ i spoj ‘kulture i razbibrige’ podrazumijevalo je disco klub u podrumskim prostorijama današnje Galerije i takozvani Galerijsko-scenski prostor u današnjoj Galeriji Mijo Kovačić koja se u posljednje vrijeme također sve više koristi upravo za takve svrhe, ali bez adekvatne opreme.
Kao što je zapisao Marijan Špoljar u 9. broju Muzejskog vjesnika iz 1986. godine, po projektu arhitekta Mirka Bičanića izvedene su dvorane s polivalentnom namjenom (disko-plesnjak, rock-koncerti, manja kazališta, akcije itd.) i kavana-bar s pratećim sadržajima te još nekoliko funkcionalno neodređenih prostora. Time je već tada stvorena naznaka modernog centra za kulturu u kojem bi se odvijale različite djelatnosti, namijenjene uglavnom senzibilitetu i očekivanjima mlađih generacija.
Prema spomenutom zapisu, od otvaranja 1983. godine pa do 1986, pored redovitih izložbi se odvilo još ‘sedamdesetak različitih drugih sadržaja koji su korespondirali s osnovnom idejom kulturne animacije, ali nisu bili sastavni dio izložbenih akcija’. Tome svjedoči i članak objavljen u Glasu Podravine i Prigorna 18. siječnja 1985. godine koji donosi program Galerijsko-scenskog prostora u narednih pedesetak dana odnosno svakog petka. Početkom te godine koncert je održala rock grupa Yo-Yo iz Zagreba, a onda su za veljaču bile najavljene dvije monodrame, razgovor o dosadašnjem radu i budućoj koncepciji IZLOK-a, nastup grupe Syntagma musicum, tribina na kojoj će se govoriti o koprivničkoj utvrdi, a gostovala je i Slavenka Drakulić s temom o feminizmu.
Što se tiče disco kluba u podrumskim prostorijama, on je svečano otvoren 20. svibnja 1983. godine, radio je šest dana u tjednu od 9 do 2 sata iza ponoći, a od 20 sati se naplaćivao ulaz od 100 tadašnjih dinara.
Ispred svog vremena
Polivalentnost prostora pokazuje i oglas za doček 1984. godine gdje su mladima uz ulaznicu ponuđena i ‘po dva bloka za delikatesne sendviče’, a gosti kluba ‘mogli su kupiti i hot dog.’. Klub je bio otvoren sve do početak 90-ih godina, a posljednji zapis o događanjima u klubu objavljen je u Glasu Podravine i Prigorja u petak 11. siječnja 1991. godine u kontekstu serija provala prilikom čega je iz biljarske sale ukradeno nešto kazeta, pića i novca u vrijednosti oko 17.000 dinara.
Riječ je, dakle, bila o prostoru kakav Koprivnici nasušno nedostaje i danas, a natrusi čega postoje razasuti u nekim drugim suvremenim prostorima izguranima na periferiju grada i drugdje, daleko od strogog centra.
