Pomoć dolazi u raznim oblicima. Nekima je pomoć kora kruha, nekima vreća drva, a nekima pak krov nad glavom, čist krevet i topli obrok. Upravo ovo posljednje primaju članovi sigurne kuće koju vodi Udruga HERA iz Križevaca. Sigurna kuća mjesto je za smještaj zlostavljanih ljudi i žrtava obiteljskog nasilja. Lokacija joj je tajna, a kako izgleda život tamo rekla nam je predsjednica HERA-e Marina Švagelj Jažić.
– Život u sigurnoj kući izgleda kao normalan, običan život, nema tu ništa drugačije. Bitno nam je i želim da žene koje su tamo zadrže svoj način i pristup rada, života kakav su imale i da uz svu stručnu pomoć naših djelatnica ojačaju svoje samopouzdanje i samopoštovanje, da budu informirane o načinima izlaska iz nasilja. da znaju da postoji izlaz i da postoje osobe i institucije i organizacije koje im mogu pomoći u pronalasku rješenja i mogućnosti izlaska iz nasilja – kazala je. Jako je važno da su korisnice svjesne da postoji mogućnost da budu zaštićene. Kad se osoba makne od pritisaka i straha, ona može lakše djelovati i savladati izazove koji joj predstoje. Jako je važna psihološka i savjetodavna pomoć, tako se pomaže u rješavanju potreba i prava iz sustava socijalne skrbi, pravno se savjetuje korisnicama kako osigurati bolji status za sebe i djecu.
– Do ove godine sklonište je bilo u unajmljenom prostoru koji je bio prilagođen za prihvat osam korisnika i njihove djece, dok od ove godine imamo potpuno novi prostor koji je prilagođen za prihvat 14 korisnika i za prihvat osoba s invaliditetom. U prošloj godini smještaj su zatražile 23 žene i 28 djece. S ovom godinom imamo veće kapacitete, no voljela bih da nema potrebe za njima i da su prazni, no nažalost statistkike pokazuju da su itekako potrebni – kaže Marina Švagelj Jažić. Istaknula je i kako je važno osigurati kontinuitet financiranja ove usluge. Kad je u pitanju nasilje i obiteljsko nasilje, spol nije bitan, nasilje je nasilje. Žrtve nasilja u gostovo stopostotnom broju su žene kod kojih se razvija strah za vlastiti život. Nije da muškarci nisu i ne mogu biti žrtve nasilja, no oni ne zatraže ovakvu vrstu pomoći.
Praksa je da se žrtve obiteljskog nasilja ne smještaju u županiju iz koje dolaze, baš kako bi se smanjila vjerojatnost mogućeg susreta s osobom koja je nasilje izvršila. Puno toga ovisi o kapacitetima i o stručnom timu koji donosi procjenu. Čine ga članovi HERA-a, CZSS-a, policije i drugih.
Nasilje može biti verbalno, može biti fizičko, može biti ekonomsko, seksualno, ima brojnih slučajeva. Npr. kazneno djelo prijetnje, za to kazneno djelo je dovoljno da je osoba ozbiljno uplašena za sebe ili bliskog člana obitelji, da će njoj ili nekom članu obitelji nanijeti zlo.
– Kad dobijemo dojavu o obiteljskom nasilju, ili imamo informaciju po dojavi, neovisno je li prekršajni ili kazneni dio, onda smo mi prema zakonskim okvirima i normama dužni žrtvu nasilja obavijestiti da ima pravo na smještaj u sigurnu kuću. Svrha sigurne kuće je da se osoba tamo reintegrira, da stekne snagu i energiju, da se kroz godinu dana uspije izboriti za sebe i da funkcionira samostalno, da se makne od nasilnika – kaže Maja Gregurović iz PU koprivničko-križevčačke. Zlostavljana osoba u sigurnoj kući može biti godinu dana, tamo ima tim stručnjaka skojima surađuje i pomaže u integraciji. U tih godinu dana na snazi su preventivne mjere prema nasilniku. Ako se dogodi da nasilnik prekrši mjeru i nekim čudom pronađe sigurnu kuću ili stupi u kontakt sa zlostavljanom osobom, automatski ide u zatvor.
– Ima situacija gdje osoba sama izađe iz sigurne kuće, doduše vrlo rijetko, ali nažalost se nekad to dogodi. U najvećem broju slučajeva u tih godinu dana ako osoba ostane, ona stakne neku snagu, nađe novi posao i život dobiva novu dimenziju – kaže policijska službenica. Na radnim sjednicama zna biti razgovora i pitanja o tome zašto se žrtva izdvaja, a ne počinitelj. Neke se žrtve boje da će nasilnik doći i naći ih. U velikom broju slučajeva radi se o recidivistima. Sigurna kuća pomaže obiteljima da stanu na svoje noge, da djeca dobiju pomoć.
– Najvažnije je razgovarati sa žrtvom, žrtvama, objasniti im što je sigurna kuća. Nažalost ljudi još uvijek nemaju nagon prijaviti nasilje. Treba još vremena da ljdui steknu tu naviku. Kad se nešto dogodi onda ljudi komentiraju kako su to znali, a to u redu – govori Maja Gregurović.
KOREN: OBITELJ JE POD VELIKIM PRITISKOM, NUŽNA JE JOŠ VEĆA SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI
Koprivničko-križevačka županija, kao jedna od županija koja nije imala osigurano sklonište za žrtve nasilja, sa svojim je stručnim službama provela sve potrebne aktivnosti kako bi se problem zbrinjavanja žrtava nasilja adekvatno riješio te je kao nositelj uz stručnu pomoć PORA Regionalne razvojne agencije prijavila i realizirala projekt sigurne kuće pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Župan Darko Koren ističe kako je uspostavom sigurne kuće osiguran adekvatan mehanizam zaštite žrtava nasilja, što je česta pojava i velik problem u našem društvu.
– Bili smo jedna od šest županija koja nije imala sigurni kuću, no do uspostave objekta smo uspjeli osigurati zamjenski prostor koji je poslužio svrsi. Jedan od bitnih zadataka je i kontinuirano podizanje svijesti javnosti o pravima žrtava nasilja, u tom pogledu možemo reći kako smo vrlo osviještena županija, posebice u vremenu u kojem je obitelj kao temeljna jedinica društva pod velikim izazovima. Svi zajedno moramo pomoći kako se loše stvari ne bi događale te pružiti svu pomoć da bi se teške i krizne situacije prevladale, ističe župan Koren.
Voditelj cijelog projekta Sigurne kuće bio je Darko Masnec, pročelnik upravnog odjela za financije, proračun i javnu nabavu Koprivničko-križevačke županije. Radi se o velikom i značajnom projektu kojim se od nasilnika želi skloniti zlostavljane osobe i žrtve nasilja. Svih 1,22 milijuna eura stiglo je iz Europske unije koja je u potpunosti ‘pokrila’ troškove adaptacije i dogradnje objekta (530.000 eura) opremanja namještajom (40.000 eura) i opremom (130.000 eura), te plaća, edukacija i usavršavanja. Osobe koje su radile na projektu prolazile su stručne edukacije kako bi pomoć iusluga bili što kvalitetniji.
– Kroz promotivne aktivnosti nastojali smo senzibilirati društvo na žrtve nasilja i stvoriti klimu koja će osuđivati takve postupke, da se oči ne zatvaraju pred nasiljem – rekao je Darko Masnec. Projekt je službeno završen 25. svibnja, no tu ne staje. Dok se ne nađe novi izvor financiranja sredstvima EU, Koprivničko-križevačka županija osigurat će sredstva za njegovo provođenje. I ne zaboravite, svako nasilje treba prijaviti. Društvo bez nasilja najbolje je društvo.
KAKO PRIJAVITI NASILJE
Ne ustručavajte se prijaviti nasilje. Možete ga prijaviti anonimno, telefonom, možete osobno doći u policiju, možete poslati email. Možete nazvati 112, ili Centar za socijalnu skrb. Oni će odmah reagirati i nazvati policiju, pružiti vam pomoć.
Sadržaj je proizveden u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom.
