Koprivnička Knjižnica i čitaonica Fran Galović prošle je godine u svoju široku paletu usluga dodala i jedan poseban program, a riječ je o programu Mala škola korištenja pametnih telefona za starije osobe, usluzi koja je kako i sam naziv govori, orijentirana na osobe starije životne dobi koje žele naučiti nešto više o korištenju mobitela, odnosno današnjih pametnih telefona koji postaju sve napredniji, a samim time i kompliciraniji za korištenje.
Kako bi starijim osobama olakšali snalaženje u bespućima digitalne tehnologije, svakog petka od 15 do 16 sati u gradskoj knjižnici vrijedni volonteri strpljivo slušaju probleme korisnika koji im se obraćaju s povjerenjem. Kako izgledaju njihovi susreti provjerili smo u razgovoru s volonterima, gimnazijalcima Izabellom Doris Panić i Nevenom Lukićem koji je u dogovoru s knjižničarom Petrom Lukačićem i pokrenuo ovaj hvalevrijedan program.
– U knjižnicu sam prošle godine došao sa željom za volontiranjem jer želim pomagati ljudima i nešto ih naučiti, jako me zanima tehnologija i u tom polju volim poučavati ljude. U razgovoru s Petrom shvatio sam da bismo mogli pokrenuti program jer ima mnogo ljudi kojima je teško služiti se novim mobitelima, a mi imamo znanje pa zašto im ne pomoći i pokazati i kako to sve funkcionira – objasnio nam je Lukić.
Tečaj je besplatan i individualnog karaktera kako bi se volonteri svakoj osobi mogli maksimalno posvetiti. Radionice traju po 30 minuta, a ako je manje korisnika koji traže pomoć tada se druženje protegne i na sat vremena unutar kojeg prođu sve što ih zanima.
– Individualizirani pristup je najbolji jer tako se najbrže uči, a i svaka osoba ima drugačije potrebe. Obično dođu s problemom koji ih muči, a mi nastojimo sve objasniti na najjednostavniji i njima poznat način. Tehnologija im je nova i često apstraktna, a u toku razgovora se obično sjete još nekih problema s kojima se susreću. Najčešće pitaju kako spremiti kontakte, promijeniti sliku na zaslonu i prilagoditi tehničke postavke na uređaju. Zanima ih i kako izraditi račune za društvene mreže jer se žele povezati sa unucima, sinovima i kćerima pa im sve više pomažemo i u tom segmentu – kazao je Lukić.
S njim u tandemu volontira i Izabella Doris Panić koja se nedavno priključila i jako je zadovoljna rezultatima koje radionica ima.
– U knjižnici smo imali prezentaciju izlaganja o utjecaju reklama pa me Petar upitao bih li se priključila i ovom programu. Nisam nimalo dvojila. Već ranije sam se htjela uključiti u još nešto i ovo je sada prvi program na kojem službeno volontiram, no često pomažem ljudima i van toga. Odličan je osjećaj kad pomognete, a simpatično je i promatrati s koliko žara stariji žele savladati ove tehnološke izazove. Donesu si bilježnicu i pišu natuknice, vježbaju kod kuće, trude se i na kraju ubrzo nauče ono što smo vježbali na radionici – rekla nam je Panić prije nego što je započela s edukacijom Ružice Rudnički koja je strpljivo čekala na svoj red.
Na radionicu je došla drugi puta, a najveća joj je želja, kaže, naučiti koristiti mobitel kako bi bila u kontaktu sa svojim unucima.
– Imam 80 godina i malo je teže nešto naučiti, no ustrajna sam u nastojanju da sve savladam. Unuci i djeca su u Njemačkoj i zbog toga sam kupila mobitel. Volonteri su jako vrijedni i uslužni, a sve što naučim bilježim i onda kod kuće ponavljam – opisala nam je Rudnički.
Za to vrijeme Koprivničanac Stevo Cestar je s Lukićem prolazio kroz izbornike na svojem pametnom telefonu, a najviše ga muči što je prilikom korištenja negdje „pokupio“ virus. O programu je saznao preko supruge koja često dolazi u knjižnicu i odmah se prijavio na radionicu.
– Imam natuknice, bilježim sve i tako lakše mogu ponoviti kad dođem kući. Nešto i samostalno pokušavam, no većinom sve odrađujem s volonterima. Baš sam bio sad maloprije kod teleoperatera koji me uputio na knjižnicu, nisu mi imali vremena za pokazivati kako koristiti uređaj. Ovdje je sve odlično koncipirano i jako mi mnogo koristi. Program je za svaku pohvalu – kazao je Cestar.
Sve to nadgleda Petar Lukačić koji je iznimno zadovoljan što su volonteri iskazali želju i inicirali novi program knjižnice. Napominje kako je najvažnije to što u edukaciji imaju individualni pristup, a do sada je kroz 15 radionica prošlo 33 korisnika, od kojih su se neki vratili i više puta.
– Neke druge knjižnice u Hrvatskoj imaju slične programe, no oni se više orijentiraju na grupne radionice i rad s računalima, a mi smo okrenuti na personalizirani pristup. Slijedimo trendove te nastojimo biti aktualni i pomagati na svim poljima. Primjerice, naša je knjižnica još početkom 2000-ih za nezaposlene žene organizirala radionice korištenje računala, uvijek pomažemo onima koji nemaju ili ne znaju koristiti informacijsku tehnologiju. Nastavljamo s programom, jer našim starijim sugrađanima želimo olakšati korištenje novih tehnologija te ojačati njihovo samopouzdanje u digitalno doba – zaključio je Lukačić.
