Skoro tri puna mjeseca prošlo je od naše reportaže o Paragliding klubu Feniks Kalnik na račun koje smo dobili priliku jednog od naših čitatelja „s mudima“ počastiti tandem letom. Stiglo je mnogo prijava, a sretnica koja je dobila ovo nezaboravno iskustvo je Koprivničanka Mira Markota Marjanović. Žena je to koja je za svoj svakodnevni alat izabrala češalj i škare i kao svaka frizerka mnogima radi o glavi, a mi smo odlučiti napraviti suprotno, njenu glavu povodom rođendana joj staviti „u torbu“. Iako nama amaterima koji čvrsto stojimo na zemlji taj let izgleda nenormalno, dečki koji su prošle subote došli na poletište Kalnik i za svoj skok ili spust odabrali obližnjih vrh na 455 metara nadmorske visine izgledaju i djeluju sasvim obično i normalno.
Mira nas je na cilju dočekala spremna i mirna. Vremenske prilike tog nam dana baš nisu išle u prilog. Prvo je bilo vjetra, ali krivog. Onda ga uopće nije bilo, a onda se napokon oko 16 sati osjetio neki lagani povjetarac na koji smo odlučili ubaciti našu Miru u pratnji Kristijana Rodrigeza Petrine. Nakon što su se hrabro niz strminu bacili neki iskusniji članovi, naš je dvojac poletio u nepoznato. Uzlijetanje je na prvu izgledalo pomalo dramatično i pratio ga je tek lagani uzdah nas okupljenih na poletištu, no nakon nekoliko sekundi, Mira i njen pilot već su bili u zraku, na laganih 400-tinjak metara iznad mora, 210 kilometara od Beča, isto toliko od Bratislave i 230 kilometara od glavnog grada Mađarske.
Zahvaljujući pribranosti i koncentriranosti Kristijana, let koji je zbog nedostatka vjetra potrajao desetak minuta, završio je na točno zacrtanom sletištu.
Miru smo na cilju tek pozdravili i čestitali joj na hrabrosti, a javila nam se dan kasnije, nakon što su se slegli dojmovi. Prvo nam je zahvalila od srca.
– Ovo je nezaboravno iskustvo na koje se navučeš i samo želiš još letjeti. Zavidim pticama. Nakon prvotnog straha koji je bio svima oko mene evidentan uslijedila je mirnoća. Mislim da je za to zaslužan moj letač Kristijan kojem sam povjerila svoj život i prvo iskustvo letenja. Zašto to kažem? Onaj koji s tobom leti, koji te vodi, je onaj koji ti ulijeva povjerenje i čini sam doživljaj takvim da ga pamtiš do kraja života i želiš još i još. Mislim da sam se navukla. Onaj osjećaj kad se doslovno stopiš s prirodom i postaješ u svakom smislu ovisan o njoj je poseban. Hvala do neba za ovu priliku. Iskreno se nadam da ću uspjeti uštedjeti za školu i opremu, odletjeti stotine sati i s vama podijeliti svoje iskustvo prvog samostalnog leta – otkrila nam je Mira planove za budućnost.
